U kampanji prije devet godina najavljivao je gradnju tunela kroz Sljeme. Pa opet u kampanji četiri godine kasnije. A onda to više nije spominjao.
U međuvremenu, osnovao je fiktivni projekt Termi Zagreb, obećavao gradnju stadiona, podizao mostove preko Bundeka i Jaruna, obnavljao sve fasade u gradu, kopao podzemne garaže. I naravno, iz ciklusa u ciklus obećavao dovršenje Sveučilišne bolnice.
A sada, nakon što ništa od toga nije realizirao, Milan Bandić u kampanju za iduće parlamentarne izbore ulazi s podzemnom željeznicom od Jelačić placa, tramvajskom linijom od Plesa, Kongresnim centrom i Čačićevim projektom Zagreb na Savi.
Što je sljedeće? Vjerojatno put na Mjesec. Ili lajanje na Mjesec.
Bandićev galop
Milan Bandić radi ono što najbolje zna. Bombardira nas spektakularnim projektima i krči put prema uvijek novim obećanjima na uvijek novim izborima, ne obazirući se na najave koje je ostavio da se dave u prašini njegova političkog galopa.
I možda sve to doista izgleda kao "hiperaktivno bauljanje", kako bi to rekao njegov bivši predsjednik stranke Zoran Milanović. I kao parodija svih prethodnih Bandićevih kampanja za "Gradonačelnika Hrvatske", kad je tvrdio da će "uzorati Hrvatsku" i "raditi kao konj".
Ali ovoga puta to nije baš bez veze.
Upravo ovakva kampanja, komična kakva već zna biti, poslužit će kao izravna suprotnost optužbama kojima se međusobno gađaju velikani iz njegove bivše stranke. Pa Slavko Linić za premijera Milanovića govori da je "lijen i nesposoban", te da su mu svi radni kapaciteti usmjereni prema odlasku na ručak. Pa Milanović, uz sekundiranje Ranka Ostojića, optužuje pobjednika EU izbora Tonina Piculu da je "najljeniji zastupnik" i "lijenčina" koja se uvalila u saborsku ili europarlamentarnu fotelju i ne mari za svoj posao.
A iz premijerskih krugova ovih se dana evocira i uspomena na ministarske dane Zlatka Komadine, Milanovića protukandidata, koji nije izdržao pritisak i presing u Vladi.
Oranje i kopanje
U takvoj situaciji, ove Bandićeve izlizane i dozlaboga zamorne parole o marljivosti i radišnosti, o projektima i obećanjima, o trčanju u ranu zoru i "oranju i kopanju", mogle bi zazvučati primamljivo sve većem broju birača na parlamentarnim izborima.
Hoće li se oni osvrtati na sve ono što je Bandić obećao, pa nije ispunio, čak ni u doba financijskog blagostanja, to je već drugo pitanje. Prije četiri godine Bandić je krahirao na državnim izborima. Ali se zato vratio na zagrebačkim.
Ovo je drugo vrijeme, sa znatno promijenjenim okolnostima, s pojačanim stupnjem očaja i produbljenom depresijom. Na prošlim izborima Bandić nije mogao konkurirati Kukuriku listi koja je kod birača rezervirala svoju šansu za dolazak na vlast.
I prokockala je.
Lijenčine i domoljubi
Danas su građani zgađeni ovom Vladom i još uvijek prilično rezervirani prema Karamarkovu HDZ-u, očajni zbog sve gore situacije i stoga podložni ovakvom populizmu i demagogiji koju prosipa Milan Bandić.
A zajedno s Radimirom Čačićem, osvetnikom iz zatvora i nerealiziranim gospodarskim magom Milanovićeve vlade, mogao bi udariti na "lijenčine" iz SDP-a i "domoljube" iz HDZ-a, te prokrčiti - i to doslovno - put na vlast.
Nije stoga teško zamisliti kako bi izgledala predstojeća kampanja. Umjesto kula u zraku, gradili bi se tuneli. Karamarko će graditi tunele do otoka, Bandić kopati tunele kroz Sljeme, kroz centar grada, pa sve do periferije, dok će Milanović bušiti tunele u državnom proračunu i vlastitoj stranci.
Već godinama ni vlast ni oporba nemaju odgovor na krizu, slažu se što treba napraviti, ali ne mogu se dogovoriti tko će to prvi provesti, da bi sada Milan Bandić podigao uloge.
Gradonačelnik koji je obećavao tunele, metroe i stadione, a gradio samo šoping centre.
Kako god okrenuli, opet se sve svodi na obično bauljanje, hiperaktivno ili lijeno.