U jučerašnjem rutinskom priopćenju zagrebačke gradske uprave povodom operativnog zahvata kojem se podvrgnuo gradonačelnik Milan Bandić jedna rečenica zaparala je uho: "Svi poslovni procesi Gradske uprave realiziraju se nesmetano".

Zar je možda s Bandićevim odlaskom na operaciju glasnica sve trebalo stati?

I zar je moguće da u gradu od milijun stanovnika, u gradskoj upravi koju već dvadeset godina vodi ista osoba, još uvijek sve ovisi o čovjeku na čelu grada?

Bandić želi ostaviti dojam da je to doista moguće: u nedavnom raščišćavanju posljedica poplave u Zagrebu upravo je gradonačelnik stajao na ogradi podvožnjaka u Miramarskoj ulici i davao instrukcije ekipi kako da izvuku potopljeni automobil. 

Jer ipak je on za to najveći stručnjak.

Od cvijeća do bagera

Kao i za sve druge stvari u gradu: od asfaltiranja periferije preko zalijevanja cvijeća do čišćenja snijega. Čak je i bagerom upravljao. Najbolje, dakako.

I što sad kad je Bandić na kućnoj njezi, bez glasnica i dobrog glasa? Nastaje totalna blokada? Ili ipak treba posebno naglasiti da se "svi poslovni procesi Gradske uprave realiziraju nesmetano"?

Naravno da se sve nastavlja nesmetano, jer Bandić je često samo smetao. I naravno da Bandićevi ljudi to posebno moraju naglasiti, jer je gradonačelnik u svojih dvadeset godina cementirao dojam da se bez njega u ovom gradu ništa ne može napraviti.

Deranje i psovanje

Bio je Bandić i u zatvoru odakle je upravljao gradom i smjenjivao svoju zamjenicu Sandru Švaljek. Bio je par puta u bolnici, odakle je teturajući izlazio kako bi se što prije ukazao na radnom mjestu. Bio je u kampanjama i po Hrvatskoj i BiH, ali bez njega se ništa nije moglo napraviti.

I bez njegova deranja i psovanja nijedan gradski čelnik nije se usudio ustati iz kreveta ujutro.

Ipak, ova jučerašnja poruka Gradske uprave manje je bila upućena zabrinutim građanima koji su najednom (ponovno?) ostali bez gradonačelnika, a više onima koji o tom gradonačelniku najviše brinu. Dakle, kumovima, ortacima, partnerima, suoptuženicima, zaposlenicima i njihovoj rodbini, svima koji s Bandićem rade ili od Bandića žive. 

Kao i oni koji s Bandićem sudjeluju u "poslovnim procesima".

Poruka da se "poslovi Gradske uprave realiziraju nesmetano" može se iščitati kao obavijest zainteresiranima da se ugovoreni poslovi, aranžmani, natječaji - i to oni koji ovise osobno o Bandiću, a ne o Gradskoj upravi - nastavljaju i unatoč činjenici da je Bandić na oporavku.

Ne mogu bez Bandića

Jer, Zagreb može funkcionirati bez Bandića, ali neki kumovi, ortaci, partneri i poslovnjaci ne mogu u Zagrebu funkcionirati bez Bandića. Neki "poslovni procesi" ne mogu proći bez Bandića ili prolaziti mimo njega.

I zato ova obavijest Gradske uprave povodom Bandićeve bolesti zvuči više kao poruka umirenja onima koji na Bandića osobno računaju, nego kao poruka građanima da će Zagreb nastaviti živjeti i bez osobe koja je dva desetljeća prodavala priču kako je to zapravo nemoguće.

Baš kao što tu priču prodaju svi diktatori i autokrati na svim razinama - od sela do države. Iako, u principu, u takvom sustavu ništa ne funkcionira. 

Upravljanje Zagrebom

Tako u Zagrebu stvari u pravilu funkcioniraju usprkos Bandiću, a ne zahvaljujući njemu. Međutim, Bandić je ključan u onom drugom dijelu upravljanja Zagrebom. Gdje se Bandićem služe i na Bandića računaju oni koji od Zagreba žele profitirati i zaraditi.

Oni koji dobivaju poslove i oni koji zbog njega imaju posao.

Stoga je lijepo od gradske uprave da nas obavještava kako se takvi "poslovni procesi" nastavljaju "nesmetano". Da ne bi u metropoli izbila panika zbog Bandićeva sedmodnevnog izostanka s posla. 

Ili, nedajbože, pobuna.