Možda je to obična slučajnost, možda baksuz, a možda duhovi zaista postoje. Barem oni politički. 

Zdravko Ronko godinama je suvereno vladao Požegom. Sve dok 2010. godine nije podigao spomen-bistu dr. Franji Tuđmanu. 

Stranački šef Zoran Milanović tada ga je ohrabrio riječima: "To ti je dobra stvar, on je prvi predsjednik". Na prvim narednim izborima Ronko je poslije čak četiri uzastopna mandata pomalo neočekivano izgubio mjesto gradonačelnika. Nije mu pomogao čak ni pozlaćeni devetmetarski križ koji je svečano podigao na požeškom groblju. 

Njegov splitski kolega Željko Kerum svečano je, dva dana prije lokalnih izbora, otkrio spomenik Franji Tuđmanu. Tada je u zanosu govorio: "Dragi prijatelji, Tuđman bi reka Imamo Hrvatsku, a ja kažem Imamo Tuđmana". A onda Split više nije imao Keruma za gradonačelnika.

 Nije mu pomogao ni desetmetarski križ na Marjanu u kojeg je s neskrivenim ponosom - pomiješanog s očajem - svečano upirao prstom s biračkog mjesta. 

Gradonačelnik Osijeka Krešimir Bubalo ušao je u drugi krug lokalnih izbora kao favorit za pobjedu. Sve dok nije tri dana prije glasanja otkrio spomenik Franji Tuđmanu. "Tuđman je svojim djelima", govorio je Bubalo na svečanosti, "u stvarnost pretvorio san tisuća i tisuća Hrvata". A onda je preko noći uništio Bubalov san da ostane na čelu grada. 

Zagrebački gradonačelnika Milan Bandić nije podigao spomenik Franji Tuđmanu. 

Možemo govoriti da je sve to slučajnost ili baksuz, možemo otići i korak dalje pa reći da je to nekakva zla kob koja je pogodila sve one gradonačelnike koji su podigli Tuđmanov spomenik, a onda izgubili izbore.  Ali ne možemo reći da Franjo Tuđman nije ponovno odigrao jednu od glavnih uloga na ovim napetim izborima. I ne možemo ogriješiti dušu pa reći da Franjo Tuđman, barem posthumno, ne dopušta "oporbenu situaciju" u hrvatskim gradovima. 

Kao što je to činio u Zagrebu, odbijajući potvrditi čak četiri oporbena gradonačenika. Sada je srušio trojicu vladajućih. 

Ako ništa drugo, barem posthumno ispravlja stare grijehe.