U slavnom Tarantinovu filmu "Psi iz rezervoara" to se zvalo "Mexican Standoff".
Ona završna scena u kojoj glavni likovi drže uperene pištolje jedni u druge i unezvjereno iščekuju tko će prvi opaliti. Kako bi na koncu izrešetali jedni druge.
Tako danas izgledaju odnosi glavnih likova u Vladi i državnom vrhu.
Karamarko, Kolinda, Petrov i Orešković ciljaju jedni u druge, napeto iščekujući tko će prvi opaliti i okončati cijelu ovu farsu u koju se pretvara ova vladajuća koalicija.
Svatko svakoga drži na nišanu, izmjenjuju se prijetnje, upozorenja, apeli i molbe. Karamarko prijeti premijeru, Petrov prkosi Karamarku, Karamarko bjesni na Kolindu, Kolinda se ljuti na Oreškovića, Orešković se dogovara s Kolindom iza leđa Karamarku, Karamarko prijeti rušenjem svog premijera, Most mu poručuje da bez njega nema ni HDZ-a, šef najveće stranke prijeti rušenjem vlastite Vlade...
Nitko nikome ne vjeruje, svatko svakoga drži u šaci.
I onda je takvoj Vladi Karamarko spreman dati četvorku.
Pala bi, kaže on jučer, čak i čista petica, samo da "stvari idu kako je HDZ planirao".
Ali, eto, i ovako je dovoljno dobro.
Dobar krimić
Pritom je Karamarko doista u pravu, ovo je stvarno dobro. Za jedan eksploatacijski politički krimić pun šokova, prijetnji, napetosti, egzekucija, a bez suvisle priče i smislenog sadržaja, čak i više nego dobro.
Dobar krimić u kojem publika svakoga dana grozničavo iščekuje taj prvi "pucanj" koji bi doveo do eliminacije svih aktera i okončanja ove agonije. A napetost raste iz sata u sat.
No, ako je dobro za narodnu zabavu, je li dobro za ovu zemlju?
Prijetnje rušenjem ove Vlade, smjenom premijera, raskidom koalicija, pa i same svađe unutar vladajuće strukture čak i ne bi bile toliko dramatične kad bi se vodile oko nekih suvislih tema.
Oko reformi, oko projekata, oko investicija, oko kreditnog rejtinga koji je srušen unatoč svim genijalnim naporima premijera Oreškovića, oko zdravstva, socijale, ekonomije, zapošljavanja, oko strukturnih reformi i promjena.
A ne oko tajnih službi. Točnije, oko Karamarkove opsesije tajnim službama.
Nesuvisla rasprava
Upravo to je bila glavna točka na kojoj je predsjednik HDZ-a ovih dana zaoštrio diskusiju do razine otkazivanja premijeru, pa čak i do rušenja vlastite Vlade i izazivanja prijevremenih izbora samo tri mjeseca od formiranja Vlade.
Nisu se odnosi zaoštrili oko ukidanja županija i smanjivanja lokalne samouprave. Ili oko europskih fondova i velikih infrastrukturnih investicija. Ili oko neispunjenog obećanja o smanjivanju plaća zastupnicima. Ili oko poskupljenja dopunskog zdravstvenog osiguranja.
Ne, ova Vlada se već mjesecima bavi natezanjem oko špijuna i policajaca.
Kolinda smijeni Dragana Lozančića, Karamarko je podrži, Orešković ih mjesecima ignorira, pa se Orešković dogovori s Kolindom oko svog čovjeka, a onda Karamarko pobjesni.
Ili, ministar Vlaho Orepić ne sluša Karamarkove zahtjeve za smjenama ljudi u policiji, pa onda ovaj nahuška svoje pravaške trabante da udare po Mostu kao uhljebničkoj organizaciji.
Na tome puca Vlada.
Smijenite premijera
Kad bi se barem potegnulo pitanje smjene premijera Oreškovića zbog toga što je nekompetentan. Jer, primjerice, nije spriječio pad kreditnog rejtinga.
Bila bi to prva suvisla rasprava u ovoj Vladi. Ali ne, Oreškoviću se prijeti smjenom zato što prkosi Karamarku.
Uglavnom, tako to izgleda kad se na okupu nađu ljudi bez snage, vizije, kompetencije, integriteta. Kad vlast koriste za partikularne interese. Kad se igraju višim ciljevima u svrhu ostvarivanja sitnih probitaka.
Kad se natežu za moć i prevlast, a ne za reforme i programe.
Ako Karamarko kaže da je sve ovo za četvorku, koliko bi užasna bila čista petica?