Dalija Orešković ponovno je odbacila mogućnost kandidature na predsjedničkim izborima.
Ili je zaista čvrsto odlučila ili samo mudro taktizira. Nitko ozbiljan još nije istaknuo kandidaturu za Pantovčak. Samo Milan Bandić.
U svom odbijanju kandidature bivša predsjednica Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa uhvatila se dva glavna razloga.
U prvom redu, ona i dalje tvrdi kako joj "protokolarna uloga ne stoji".
A zatim je, u jednom dahu, uspjela sama sebi skočiti u usta. Najprije je naglasila da "Pantovčak ne može biti pokretač promjena koje su nam nužne odmah", da bi onda pobrojala sve negativne promjene koje je Kolinda Grabar Kitarović donijela u svom mandatu.
"Daleko od toga da uloga predsjednika države nije bitna i ako pričamo o promjenama i vratimo se unatrag, dolazak predsjednice itekako ima veze s tim", kazala je Orešković na N1 televiziji.
Kolindini grijesi
Ona je, kaže Dalija, "prva koja je balansirala na samom rubu svojih ustavnih ovlasti, na neki je način potaknula dijalog netrpeljivosti popuštanjem prema fašističkim simbolima, izrazito destruktivnim djelovanjem prema institucijama, oko smjene šefa tajne službe i prema Povjerenstvu".
Dakle, ako predsjednica države može donijeti negativne promjene, valjda bi mogla donijeti i one pozitivne.
Vjerojatno više nego individualac na margini političkog i parlamentarnog života.
Jasno je taktiziranje Dalije Orešković i titranje medijskim interesom u praćenju njezina političkog angažmana. Ali u ovom trenutku vrijedi se zakačiti na njezin pogled na predsjedničku funkciju u Hrvatskoj, kao i na aktualnu predsjednicu.
Može li Pantovčak donijeti promjene ili ne može?
Može li predsjednik Republike utjecati na hrvatsku politiku, na društvo, institucije, javnost i medije neovisno o skučenim ustavnim ovlastima ili je to doista jedna pasivna i protokolarna funkcija?
Dalija Orešković dijelom je i sama dala odgovor na to pitanje.
Nametnuti se, makar i po dobru
Predsjednica Grabar Kitarović probijala je ustavne ovlasti, derogirala institucije i potaknula netrpeljivost u dijalogu, ali i krojila postizbornu matematiku, rušila jednog premijera, izmislila drugog i kontrirala trećem, solirala na vanjskopolitičkom planu i uglavnom, promovirala se u jednog od glavnih političkih aktera u Hrvatskoj.
Pokazala je da se predsjednica itekako može nametnuti, pa makar i po lošem.
Zašto Orešković onda misli da se ona ne bi mogla jednako snažno nametnuti, pa makar i po dobru?
Naravno, kandidatura na predsjedničkim izborima može biti odskočna daska za Daliju Orešković i njezinu buduću stranku, kao i za lijevo-liberalnu političku opciju koju želi promovirati.
Politički kapital
Također, Orešković bi iskoristila politički kapital koji je zaradila u godinama dok je ratovala s premijerima, ministrima, pa čak i sa samom predsjednicom države. A sama funkcija predsjednice bila bi prirodni nastavak njezina dosadašnjeg mandata na čelu Povjerenstva za sukob interesa. Dominirala bi, kontrolirala, pa i patronizirala, figurirala kao moralna vertikala i pokroviteljica svih građana, a ne samo jedne opcije.
Uloga predsjednice Republike dala bi Daliji Orešković platformu, mikrofon i megafon za promociju ustavnih i demokratskih vrijednosti, za jačanje institucija i jačanje pravne države.
Ako je Kolinda dolaskom na Pantovčak ohrabrila radikale, ekstremiste i fundamentaliste, onda bi Dalija mogla ohrabriti umjerenjake, liberale, progresivce i europejce.
Vratiti dignitet funkciji
Ako je Kolinda sramotila funkciju predsjednice Republike svojim neobuzdanim, nekontroliranim, pa i parodičnim ispadima, onda bi Dalija mogla toj funkciji vratiti dignitet.
I ako je Kolinda, kako Orešković sama implicira, "pokvarila" državu, Dalija bi je mogla popraviti. Naravno, ukoliko je to zaista njezina namjera.
Bio bi to najkraći - premda ne i najlakši - put prema uspostavi normalne države o kojoj Orešković već tjednima govori u svojim intervjuima i javnim nastupima. Sve drugo, a to je u prvom redu valjanje u političkoj baruštini, vodilo bi habanju političke karizme stečene borbom protiv političara s kojima bi sada navodno trebala surađivati.
Ako ništa drugo, s visine se pruža puno bolji pogled na probleme.
Nije, dakle, stvar u ovlastima i funkciji predsjednika, nego u osobi na toj funkciji.
Ona može biti utjecajna poput Stipe Mesića ili pasivna kao Ivo Josipović. Može biti hiperaktivna kao Kolinda Grabar Kitarović ili racionalna, kakvom se predstavlja Dalija Orešković. Protokola tu zapravo ima vrlo malo. A prostora za promociju, djelovanje i utjecaj ima na bacanje.
Pantovčak itekako može biti pokretač promjena. I to ne samo onih negativnih.