Pitao Zoran Šprajc premijera Andreja Plenkovića "zašto nema velikih reformi".
Na što je on uvrijeđeno odvratio: "Kako nema? Na današnjoj sjednici Sabora izglasan je Zakon o državnim blagdanima".
To je velika reforma.
To da ćemo dan dolaska HDZ-a i Franje Tuđmana na vlast u socijalističkoj Hrvatskoj slaviti kao Dan državnosti, kao i da ćemo praznikom označiti dan kad je pao Vukovar.
To Plenković smatra pod "velikim reformama".
Ali čak to nije bilo ono najbizarnije u sinoćnjem premijerovu gostovanju na RTL Direktu. Ima nešto puno bolje.
"Kriva je agresija"
Pitao Šprajc premijera zna li da smo po BDP-u skoro najgori u Europi. A on je spremno uzvratio: "Jesu li naši susjedi Slovenci, Mađari, Slovaci ušli prije nas u EU? Jesu. Jesu li imali agresiju? Nisu".
To je Plenkovićev odgovor na pitanje zašto Hrvatska, zemlja koja je već šest godina članica EU i u kojoj je od agresije prošlo 28 godina, značajno zaostaje za drugim europskim državama, pa i susjednim.
"Ajmo se naći za otprilike osam godina pa ćemo onda povući crtu i vidjeti gdje je Hrvatska bila prije 2013. kad nije bila u EU-u i sad kad je", reče Plenković.
I vjerojatno je u pravu: hrvatsko propadanje doista je posljedica agresije, ali one HDZ-ove.
Korupcija i destrukcija
Posljedica je sustavne, postojane, dosljedne korupcije i destrukcije, pljačke, kriminala, otimačine, tajkunske privatizacije i svega onoga što se događalo u pozadini agresije, kao i desetljećima nakon nje.
Srpska agresija završila je Olujom, službeno mirnom reintegracijom Podunavlja, a Franjo Tuđman tada je obećao da Hrvatska ide "iz pobjede u blagostanje".
Ivica Račan i njegova Vlada uspjeli su u tri godine izgraditi autoceste do Rijeke i Splita.
Ivo Sanader hvalio se velikim gospodarskim uspjesima, BDP je išao i do sedam posto, Hrvatska je uzimala zamah, rasli su gospodarski pokazatelji, a onda je uslijedio sunovrat.
Nakon kojeg su HDZ i njegov premijer, zajedno s mnogim ministrima, završili na sudovima, posljedice korupcijske vladavine mjerile su se u desecima milijardi kuna, novca koji je izvučen iz Hrvatske, ispumpan kroz crne fondove i privatne kanale, industrija je devastirana, građani osiromašeni...
To je bila agresija.
Pucanje korupcijskog čira
Naravno, Hrvatska je osjećala posljedice agresije kada su je neprocesuiranje ratnih zločina i samoubilačka avantura u BiH stajali ulaska u Europsku uniju zajedno s drugim državama istočne Europe. Zbog ratnog nasljeđa godinama je kaskala u pregovorima s EU koji su otvoreni tek uhićenjem Ante Gotovine.
A posljedice ratne agresije osjeća i danas, ali kroz bujanje broja branitelja čiju naklonosti i glasove HDZ beskrupulozno kupuje javnim novcem.
Sanader se nije vadio na agresiju u doba njegove vladavine, kad je baštinio pozitivne trendove iz Račanova mandata i hvalio se velikim gospodarskim postignućima, sve do svjetskog financijskog kolapsa.
Odnosno, do pucanja HDZ-ova korupcijskog čira.
Od agresije, one srpske, Hrvatska je prošla period oporavka, napretka, a zatim korupcije i kriminala koji su 2019. godine ostavili dublje tragove od ratnih razaranja 1991. godine.
Nova agresija HDZ-a
Hrvatska danas, skoro trideset godina od agresije, trpi masovni agzodus, trpi nove korupcijske afere, trpi nove posljedice bujanja državnog aparata nauštrb socijalnih, obrazovnih, zdravstvenih usluga. Trpi novu agresiju HDZ-a na institucije, proračun, pravosuđe, policiju, medije, društvo...
Kad se ne vadi na nasljeđe Milanovićeve vlade, Plenković se vadi na srpsku agresiju koja mu nije samo alibi za gospodarsko nazadovanje, već i za motiviranje svojih birača koje njegova stranka, zajedno s braniteljima i radikalnom desnicom, uporno drži u ratnoj psihozi.
Agresija je alibi, ali i politička platforma, predizborna parola, motivacijski poklič članovima i biračima HDZ-a pred kojima HDZ mora nekako objasniti zašto Hrvatska i dalje propada.
I nema nikakve sumnje da će i za osam godina, kad je Plenković obećao da će se Hrvatska približiti svojim naprednijim susjedima, rat opet biti kriv za sve.