Jesu li uhićenja Blaža Curića i Franje Varge politički obračun Andreja Plenkovića sa stranačkom desnicom? Pitanje je manje važno od onoga hoće li država na ovom slučaju napokon razbiti moćnu paraobavještajnu zajednicu koja godinama egzistira kao zmija u korijenima institucija i ne da im da se razviju?
Priča o političkom obračunu u odnosu na to pitanje čini se kao običan spin. Je ili nije, tako svejedno za dugoročnu bit stvari i zdravlje društva. Jer ako se ljudi žale na korupciju, a nitko ne reagira, to je zbog tih skrivenih interesa u temeljima. Ako istražitelji ne mogu skupiti dovoljno dokaza zbog provala tajnih mjera, to je zbog iste zmije.
Ako sudovi ne donose presude utemeljene na pravu, nego su suci podložni rješavanju stvari u restoranima, ako se onima koji upozoravaju na nepravilnosti razbijaju obitelji lažnim SMS-ovima i ucjenama, onda raste moć te duboke države koji demokraciju pretvaraju u mafiokraciju.
Jer bit demokracije nije vladavina većine, nego jake i nezavisne institucije. I djetetu je jasno da Curić, kum Milijana Brkića, i bivši informatičar MUP-a Varga nisu radili na svoju ruku. Zato Uskok sad ima priliku preko njih rasvijetliti i razbiti barem dio mreže izgrađene daleko od očiju javnosti. Mreže o kojoj se priča, ali se je nitko ne usudi dirati. Istraga bi trebala otići do kraja, pa makar i u vrh politike i institucija. A onda je dodatno širiti.
Ako se zaustavi na pijunima i izvršiteljima, bit će to dokaz da smo banana država i da je sve pokrenuto samo zbog unutarstranačkog sukoba kojim je Plenković pokazao zube i moć protivnicima. To će biti velika stvar za one u strankama i političke analitičare. Za nas ostale, to ne znači ništa.
Jedan moćnik će zamijeniti drugoga, mreža će ostati funkcionalna i netaknuta, a institucije slabe. A sa slabim institucijama ostajemo slaba država koja atrofira umjesto da se razvija.