Prije samo godinu dana Most je tjerao HDZ i SDP na tripartitnu koaliciju.
Zoran Milanović ju je prihvatio, Tomislav Karamarko odbio. Božo Petrov potom je prihvatio HDZ, a odbio SDP.
Činilo se da je tada priča završila. Ali baš i nije.
Tripartitna koalicija nakon toga zaživjela je po modelu "svatko sa svakim, ali ne više od dva puta". Prvo je HDZ sa SDP-om srušio Vladu, onda je Most sa SDP-om raspustio Sabor, a onda su HDZ i SDP bez Mosta izglasali suce Ustavnog suda.
Ali ni tu nije došao kraj toj perverznoj igrici po modelu "svatko sa svakim protiv svakog".
Peđina ucjena
Na to nas je asocirala jučerašnja otvorena ucjena Peđe Grbina upućena Mostu u kojoj se predlaže politička trgovina: SDP će podržati Mostov prijedlog o zamrzavanju plaća državnih dužnosnika, a Most će zauzvrat dići ruku za SDP-ov prijedlog o povećanju minimalne plaće.
A sve to iza leđa HDZ-a.
"Učimo od vas koji ste uspješniji u pregovorima i postavljamo vam političku ucjenu, možete reći i da je to politička trgovina", rekao je Grbin. "Dok vi ne pristanete na tu našu ucjenu, mi ćemo biti suzdržani u vezi s vašim prijedlogom".
Pozicija Mosta u ovom, kao i mnogim drugim slučajevima u ovoj i prošloj Vladi, može se istodobno okarakterizirati prokletstvom i blagoslovom.
Već drugi puta u postizbornim pregovorima izabrali su koaliciju s HDZ-om. I već drugi puta HDZ ih ostavlja na cjedilu. U prošlom mandatu Karamarko im je srušio premijera i izglasao Davorina Mlakara u Ustavni sud, u ovom mandatu HDZ odbija njihove zakonske prijedloge i ignorira famozne predizborne uvjete.
Most se zatim okreće SDP-u, tražeći podršku stranke koju je već dva puta odbio nakon izbora.
Prokletstvo ili blagoslov?
Prije nekoliko dana u javnost je plasirana ideja da SDP s Mostom krene u reformu lokalne uprave, a sada Most traži od SDP-a da podrži njihov prijedlog o zamrzavanju plaća. Prijedlog koji je HDZ nazvao populističkim.
Što je tu prokletstvo, a što blagoslov, svatko procjenjuje za sebe.
Je li prokletstvo koalirati s partnerom koji biranjem sudaca Ustavnog suda, kako reče Vlaho Orepić, ugrožava nacionalnu sigurnost, koji u INA-i ugrožava nacionalne interese, koji odbijanjem teritorijalnog preustroja, ZERP-a i drugih tema ugrožava predizborni dogovor s Mostom?
Ili je to zapravo blagoslov: primarno je bilo dovesti desnicu na vlast, dokopati se vlasti, fotelja, sinekura, političkih imenovanja u državnim tvrtkama, dok će se o programskim tricama i kučinama dogovarat će se u hodu.
S HDZ-om ili bez njega, svejedno.
Nelojalnost ili nužda?
S druge strane, je li prokletstvo obraćati se za pomoć SDP-u, stranci s kojom su postizborni pregovori uvijek bolje išli, te tako na određeni način priznavati grešku i u isto vrijeme iskazivati nelojalnost koalicijskom partneru?
Ili je to ipak blagoslov: ako ne ide s partnerom u Vladi, Mostu uvijek ostaje mogućnost pronalaženja partnera u oporbi?
Uostalom, sa SDP-om su raspustili parlament kojeg su Karamarko i HDZ željeli presložiti.
Pitanje je, međutim, čemu vodi sve ovo "tripartitno" preskakivanje.
Most je već drugi puta izabrao HDZ, već dva puta s HDZ-om je detaljno i sustavno pregovarao i već drugi puta žali se da mu HDZ ne daje podršku u njihovim zakonskim prijedlozima.
Ako je tako, Mostu preostaju dvije stvari: da konačno raskine taj savez ili da začuti i pomiri se sa sudbinom.
Spas kod ljubavnice
A ne da se svaki puta kad zapne s HDZ-om u očaju obraća SDP-u, kao što razočarani muž trči ljubavnici, zahtijevajući od stranke koju je već dvaput odbio da mu pomogne u ispunjavanju njihovih predizbornih obećanja i ispravljanju prekršenih postizbornih dogovora.
Naravno, sve je to legitimno, ali je postalo dozlaboga zamorno. Pa čak dobrim dijelom i predvidivo.
Most bi se trebao naći pogođenim i uvrijeđenim zbog jučerašnje sarkastične primjedbe Peđe Grbina. A onda bi trebao pronaći koalicijskog partnera s kojim će moći usvajati svoje zakonske prijedloge.
Ili već jednom odustati od njih, od svojih slavnih inicijativa, od svojih opozicijskih eskapada, populističkih parola, predizbornih trikova i od čitavog ovog zatupljujućeg ringišpila na kojem nas vozika već drugi mandat.
Pa ne može stalno biti kriv onaj drugi.