Nije svaki predmet isti. I nije svaka optužnica ista, izjavio je u travnju ove godine hrvatski premijer Zoran Milanović poslije uhićenja sisačke županice Marine Lovrić Merzel. Bio je to vrijeme u kojem se SDP suočio sa slučajevima Merzel i Sabo. Umjesto jasnih odgovora, Milanović je tada relativizirao jedinu vrijednost koju je SDP imao a to je odgovornost i moral u politici. Na novinarsko pitanje, vjeruje li Sabi i Merzel, Milanović je odgovorio: “Pitao sam ih i vjerujem im, i to je jedino što mogu reći”
Vjeruje li im Milanović i danas? Postoji li još uvijek bitna razlika između političara koji varaju i kradu iz HDZ-a i onih iz SDP-a? Je li razlika u iznosu ukradenih milijuna? Ili je razlika u stilu? Ili pak u činjenici da se za kriminal znalo, ali se o tome šutjelo?
Kao što SDP i danas šuti o svojoj županici koja sjedi u zatvoru i prima plaću? Koju, kažu, formalno ne mogu smijeniti. Ali istodobno mogu izbacivati svoje članove. Dok županica i dalje ostaje ponosna članica stranke?
- Kada vidimo za što ju se konkretno tereti, onda ćemo moći donijeti odluku i politički stav - ponavljao je Milanović prije nekoliko mjeseci.
U svojem najnovijem proširenju istrage zbog sumnje da je županiju oštetila za više od 10 milijuna kuna, Merzel se sada stavlja na teret i da je osobno primila 100 tisuća eura mita. I pokušala to oprati kupnjom stana u Zadru na nećakovo ime.
Ima li poslije ovog SDP konačno “politički stav” o svojoj županici?
Milanović i dalje uporno naglašava kako HDZ i SDP nisu i nikada neće biti isti. A upravo je svojom retorikom tu razliku pretvorio u 50 nijansi sive.