3D printeri se nalaze u niskom startu, čekaju samo zvuk startnog pištolja (čitaj korekciju cijena i veću dostupnost na tržištu) kako bi krenuli u svoj pohod. Kao što to u informatici obično biva, priča se ponavlja. Nekada su u tom položaju bile ‘pržilice’ tj. pisači na optičke medije. Oni su u početku imali dosta visoku cijenu pa su ih nabavljali samo oni koji su znali što će s njima. U pravilu su služili za kopiranje već postojećeg materijala (uglavnom nelegalnog). Glavni problem ranim korisnicima predstavljala je cijena medija te broj korisnika koji su posjedovali uređaj za čitanje optičkih medija. Kad se stvorila kritična masa lavina je krenula.

3D printeri bi mogli tržište osvojiti puno brže nego što je to bio slučaj s optičkim pisačima jer je rezultat njihovog rada konkretan i opipljiv proizvod za čije korištenje ne trebate nikakvih posebnih preduvjeta. Sadržaj koji se mogao naći na optičkim medijima bio je ograničen na računalne programe i ono što se lako digitalizira (slike, glazba, filmovi, knjige, stripovi). 3D printeri nemaju te granice, uz pomoć njih se može oblikovati bilo kakav predmet. Potreban vam je samo model u digitalnom obliku. Ako isti ne postoji možete ga pokušati napraviti uz pomoć jednog drugog uređaja: 3D skenera.

Noćna mora za sve one koji skrbe ili ovise o autorskom pravu upravo počinje. Prvi će se na udaru naći predmeti koje su relativno jednostavni za modelirati, a imaju relativno visoku cijenu. Idealni kandidati za piratiziranje su Lego kocke. Čak i jednostavni kompleti imaju cijenu od nekoliko stotina kuna, a malo kompliciraniji idu i preko tisuću. Modeli su jednostavni ili se sastoje od jednostavnih dijelova i zapravo zovu da ih se kopira.

Nekada su ljudi opravdavali kopiranje računalnih programa riječima da su preskupi u odnosu na naše plaće pa i dalje mogu upotrebljavati isti izgovor. Jednostavni predmeti, koje je moguće printati, a koji nisu dostupni na nekom tržištu, također će biti idealna meta za kopiranje.

Kvaliteta i trajnost 'zaprženih' medija nije bila ista kao i štampanih medija, ali cijena je bila konkurentna. Kvaliteta isprintanih predmeta također neće biti jednaka originalima, ali ljudima to neće biti važno. Važnije će biti posjedovati nešto. 

Bez obzira na njihovu masovnost 3D printeri ipak neće predstavljati opasnost predmetima koji se masovno proizvode jer će cijena njihove izrade biti manja od cijene izrade sličnog predmeta na printeru. Ono što bi se moglo dogoditi je da 3D printeri utječu na cijenu nekih proizvoda.

Šteta koju će uzrokovati printanje predmeta sigurno će se napuhnuti na sličan način kao što se napuhavala vrijednost zaplijenjenih medija s nelegalnim programima ili vrijednost glazbe koja se dijeli putem interneta. Sigurno ste čitali kako je policija zaplijenila programe u nekoj milijunskoj vrijednosti ili se šteta nastala piratiziranjem popela na desetine milijuna. Prava je istina da je većina kupaca uzimala nešto ‘da im se nađe’ te da u stvarnosti nisu imali potrebe za time i nikada ne bi kupili taj proizvod pa se to nije moglo računati kao izgubljeni prihod.

Slična će stvar biti i s 3D printanjem. Volumen isprintanih predmeta u početku će biti zanemariv pa će šteta biti više psihološke i virtualne nego stvarne prirode. Jednoga dana kada 3D printer postane uobičajen predmet u svakom kućanstvu šteta će se sigurno moći kontrolirati cijenom repromaterijala potrebnog za izradu predmeta. Industrija pisača već je vrlo dobro istrenirala taktiku na tintnim pisačima, cijena tinte je tolika da vam se za bilo koji masovniji otisak više isplati angažirati tiskaru.

Pozitivna strana cijele te priče biti će kreativci kojima će tehnologija omogućiti da svoje zamisli prenesu u djelo, kao i da to djelo postane dostupno većem broju ljudi. Lego fanatici, koji kupuju i sakupljaju originale, svoju će snagu moći usmjeriti na stvaranje novih predmeta, modova i tako proširiti Lego svijet do neslućenih granica. Umjesto borbe protiv 3D printera Lego bi mogao razmišljati o izdavanju vlastitog 3D printera koji bi kupcima mogao omogućiti novi doživljaj. Ista je stvar i sa svima ostalima koji bi se mogli osjetiti ugroženim od nove pošasti. 

Iz Kine bi mogao doći prvi pravi udar. Jeftini 3D printeri i jeftini modeli za njih. Umjesto čekanja pošiljke tjednima i strahovanja od carine dovoljno će biti par sekundi za download.

3D printeri bi mogli postati rješenje za rezervne dijelove koji se teško nabavljaju ili više ne proizvode. Eto nove poslovne prilike za naše poduzetnike. Umjesto reindustrijalizacije trebalo bi karte baciti na nove tehnologije i nove mogućnosti jer u starim igrama sve karte su već podijeljene.