Prije Prvog svjetskog rata zvončari na području Kastva nisu se toliko razlikovali. Nakon Rapalskog ugovora 1920. zapadna Kastavština potpala je pod Italiju pa su se pokladne tradicije malo promijenile. 

Tamošnji zvončari nisu za vrijeme fašnika smjeli nositi zastrašujuće maske kao u ostatku kastavskog kraja, ali su im ostali klobuci od papira. Ovčje kože, velika zvona, maske i toljage zaštitni su znak ovih vjesnika proljeća. Prošlog stoljeća stanovnici primorske Hrvatske zvonima i strašnim kostimima tjerali su zle duhove zime, i to je preraslo u tradiciju. 

Svake godine, kad dođe Pepelnica, zvončari prestaju postiti te spale Pusta, lutku krivca za sva nedjela te svojom bukom i zvonima otjeraju sve nedaće. Zvonari su 2009. postali UNESCO-ova baština.