Zagrebačka uspinjača,koja iz Tomićeve ulice spaja Donji grad s Gornji, jedan od zaštitnih znakova grada Zagreba. Ujedno, smatra se najkraćom žičanom željeznicom na svijetu namijenjenoj javnom prijevozu.

Pruga joj je duga tek 66 metara,a vožnja od dna do vrha traje 64 sekunde. Najveća dopuštena brzina je 1,5 metara po sekundi. Uspinjača ima 16 sjedećih i 12 stajaćih mjesta, a karta za prijevoz košta 5 kuna.

Kako je izgrađena uspinjača?

Sve je počelo daleke 1888., kada se u Bregovitoj ulici (danas Tomićevoj) zatekao osječki građevinski poduzetnik D.W. Klein. U podnožju javnog stubišta, što je spajalo zagrebačko poslovno središte sa starim Gornjim gradom, počeo je brojiti prolaznike i ocijenio je da je pješački promet dovoljno živ da bi se na mjestu stubišta mogla izraditi uspinjača po uzoru na Budimpeštu, Zuerich i druge gradove, piše u ZET-ovoj monografiji. Poduzetni graditelj ponudio je iste godine zagrebačkom Gradskom poglavarstvu svoju molbu za građevinsku dozvolu, koja je već za dva dana bila oduševljeno prihvaćena. Pri gradnji uspinjače trebalo je svladati i poneku prepreku s kojom se nije računalo. 

Prigodom prve pokusne vožnje (s praznim kolima) polomio se stroj, a prigovaralo se i staničnim zgradama da nisu usklađene s atraktivnim okolišem. Konačno, kad se sve popravilio i uskladilo, u Bregovitoj ulici službeno je 8. listopada 1890. puštena u pogon parna uspinjača s dvojim kolima na izmjenični pogon, a sa strojarnicom na gornjoj postaji. Nakon 40 godina pravo vlasništva pripalo je gradu Zagrebu, a 1934. neracionalni parni pogon zamijenjen je električnim.

Uspinjača je 1969. prestala s radom, a budući da je bila simbol grada, nakon nadogradnje, nova uspinjača je puštena u pogon 1974.