Na fotografijama su snimljeni spektakularni prizori polarne svjetlosti iznad dvorca u Northumberlandu, na sjeveroistoku Velike Britanije.

Polarna svjetlost je sjaj na noćnom nebu, uglavnom vidljiv na visokim zemljopisnim širinama. Na sjeveru tu pojavu zovemo aurora borealis ("sjeverna zora"), a ime je dobila prema rimskoj božici zore Aurori i grčkom nazivu za sjeverni vjetar, Boreas. Najčešće se pojavljuje tijekom rujna i listopada te ožujka i travnja (do danas nije potpuno razjašnjeno zašto). Na jugu se naziva aurora australis ("južna zora").

Sjeverna polarna svjetlost dolazi od površine Sunca. Nakon oluja na površini Sunca, nabijene čestice u gomili jure u svemir. Neke od njih završe u Zemljinom magnetnom polju u smjeru sjevernog magnetskog pola i susreću Zemlju u okruglom pojasu oko nje. Te čestice dodiruju vanjski dio atmosfere na visini od oko 100 km iznad površine Zemlje. Energija se otpušta tijekom procesa koji je identičan onome koji se događa u svjetlosnoj cijevi. To je vidljivo na Zemljinoj površini kao trepereća, pokretna svjetlost. Većina pojava sjeverne polarne svjetlosti je zelene boje, ali ponekad se mogu vidjeti tragovi ružičaste ili bijele oko rubova. 

Gdje možete vidjeti sjevernu polarnu svjetlost? 

Aurora Borealis svoj najveći sjaj ne dostiže iznad Sjevernog pola, već se najbolje vidi oko Hudsonovog zaljeva u Kanadi, u sjevernoj Škotskoj te u južnoj Norveškoj i Švedskoj.