U davnim vremenima ljudima novac nije trebao. Sve što im je trebalo za život proizvodili su sami, a ono što nisu razmjenjivali bi s drugima. Upotrebom metala počeo se proizvoditi novac koji i danas koristimo. Papirnati novac nastao je jer je lakši i praktičniji od kovanog , a i lakše je baratati s njim nego s robom u robnim razmjenama. 

U srednjem vijeku ljudi su svoj novac nosili u banke na čuvanje i dobivali potvrde kojima ga mogu podići. Te potvrde zvale su se banknote i s vremenom su ljudi počeli plaćati njima, a ne kovanicama. 

Papirnati novac uglavnom nije od papira

Novčanice se danas tiskaju u posebnim tiskarama. Iako se naziva papirnatim, u većini zemalja novac nije od papira. Novčanice se uglavnom rade od pamučnih niti tkanih posebnom tehnikom. U papir su ugrađene i flourescentne niti. Svaka novčanica ima i sigurnosnu nit i metaliziranu foliju. 

Imaju zamršene šare i vodene žigove da ih je što teže krivotvoriti. U Rumunjskoj, Čileu, Brazilu, Novom Zelandu, Australiji i Tajlandu izrađene su po posebne troslojne plastične folije. 

Njihova proizvodnja je skuplja, ali ih se ne može krivotvoriti niti se mogu uništiti u vodi. 

Svaka država ima svoj novac - valutu. Kovanice se izrađuju pomoću kalupa od jako tvrdog čelika, u kojima je izdubljen oblik jedne i druge strane novca. Između kalupa se stavljaju komadići metala koji se pod jakim pritiskom pretvaraju u kovanice. To rade posebni strojevi.

Kuna se koristi od 1994. godine. Prije više od tisuću godina koža od kune vrijedila je kao kila soli ili šećera, a njome su plaćali i poreze. 

Nekad kovanice nisu bile samo okrugle, imale su razne oblike 

Vladari su prvi počeli kovati novac i na njemu je bio njihov lik, a poslije srednjovjekovni gradovi. Izrađivao se od zlata i srebra. Bio je okrugli, četvrtast, u obliku kotača, sidra ili životinje. 

Hrvatske kune tiskaju se u Njemačkoj i Austriji 

Kune se ne tiskaju u Hrvatskoj. Ako pažljivo pogledate na rubu novčanica od 20 ili 50 kuna, vidjet ćete sitnim slovima napisano Giesecke & Devrient (jedna od najvećih multinacionalnih kompanija) ili Cebs Austria ( na novčanici od 200 kuna). Nije rijetkost da manje zemlje tiskaju novčanice u stranim tiskarama jer im je tako isplativije i jeftinije.