Poznato je da afričkim slonovima surle služe za različite svrhe – njima mogu podizati i bacati stvari, dohvaćati hranu te raspršivati vodu. No surle im služe i za raspoznavanje mirisa.

Skupina grmovitih slonova (Loxodonta africana) ubraja se u veću od dvije vrste nastanjene u Africi. Slonovi koji pripadaju toj vrsti žive uglavnom na poprilično otvorenim, travnatim područjima (otuda izraz grmoviti), a imaju čak do dvije tisuće različitih gena za osjet mirisa. Znanstvenici ta njihova osjetila nazivaju olfaktornim receptorima. Ta su osjetila smještena s vanjske strane tjelesnih stanica koje reagiraju na mirise – u nosnoj šupljini, blizu vrha surle.

Štakori, poznati po osjetljivu njuhu, imaju, primjerice, oko 1200 gena za osjet mirisa, lovački i ostali psi osamstotinjak gena, a ljudi i ostali primati samo četrdeset takvih gena.

Znanstvenici smatraju da se prije mnogo godina, kad su se sisavci razdijelili u širok spektar novih vrsta, originalni gen za osjetilo njuha počeo umnažati, uvijek iznova. Čini se da se to najviše događalo među predcima današnjih slonova.

Sposobnost slonova da otkriju mirise na vrlo velikoj udaljenosti mogla bi objasniti zašto mirisi imaju važnu ulogu u njihovu ponašanju. Afrički slonovi, primjerice, mogu s pomoću mirisa raspoznati agresiju. Te životinje znaju čak razlikovati pripadnike dviju etničkih skupina koje žive u njihovoj neposrednoj blizini u istočnoj Africi – Masai i Kamba. To je za njih vrlo korisno jer pripadnici Masaija, naroda koji se bavi stočarstvom, love slonove, a pripadnici naroda Kamba uglavnom su farmeri, pa nisu prijetnja tim debelokošcima.

Više poučnih zanimljivosti pročitaj na Školskom portalu.