Na prvi pogled izgledaju poput glodavaca ili zečeva s kratkim ušima. Imaju i kratku njušku, a neke vrste i kratki rep. U svijetu postoje tri vrste pećinara - stepski, planinski i šumski. Nastanjuju Afriku i Bliski istok. 

Najbliži su im rođaci slonovi. S obzirom na njihovu današnju veličinu, to može izgledati čudno, ali treba reći da su nekad pećinari bili puno veći - veliki poput današnjih konja. Blisko su povezani i s morskim kravama. Prvi pećinari živjeli su prije 30 milijuna godina.

Zanimljivi su jer na stražnjim nogama imaju četiri, a na prednjima samo tri prsta. Jako su spretni pa s lakoćom skaču po drveću i stijenama. Na tabanima imaju debele gumaste jastučiće navlažene izlučevinama žlijezda zbog kojih tabani bolje prijanjaju uz podlogu i ne kližu se. Na nogama imaju papke, odnosno nokte koji su poput malih papaka. 

Unutarnji prst na stražnjim nogama ima kandžu. Mogu narasti do pola metra, a teže oko pet kilograma. Imaju 34 zuba, a posebno su im veliki sjekutići. Hrane se lišćem, travama, voćem i bobicama, ali ponekad jedu i kukce. Ne vole hladnoću i kišu. Ako im vrijeme nije po volji, neće ni promoliti noseve iz svojih skrovišta. 

Njihovi prirodni neprijatelji su orlovi, leopardi, pustinjski risovi i zmije. Pećinari žive u skupinama koje predvodi stariji mužjak. U svakoj skupini ih je 80-ak. Kad u blizini nema neke opasnosti, jako su bučni i društveni.

Kao i slonovi, pećinari imaju odličan sluh i pamćenje. Njihovi gornji istaknuti očnjaci podsjećaju na kljove.