Planinama obrubljeno jezero u južnome Sibiru najdublje je jezero na planetu, duboko je 1640 metara, a u njemu se nalazi jedna petina ukupne količine slatke vode na svijetu - isto koliko se nalazi u svim američkim Velikim jezerima zajedno, piše skole.hr.

Smatra se da Bajkal znači "mnogo vode" na jeziku naroda Kurikan, koji je na tom području živio prije 1300 godina. Površina jezera iznosi oko 31 000 km2. 

Bajkalsko jezero je i jedno od najstarijih jezera na svijetu (nastalo je prije 15 do 25 milijuna godina), a leži na južnome rubu tajge. Zbog svoje dugotrajne izoliranosti obdarilo je tajgu jedinstvenim životinjskim svijetom. Tri četvrtine njezinih životinjskih vrsta ne mogu se naći nigdje drugdje na svijetu.

Iako u Bajkal utječe 336 rijeka, iz njega ističe samo jedna - rijeka Angara. Stanovnici četrdesetak gradića uz obalu jezera nekoć su pili vodu iz njega, jer je zahvaljujući sićušnim račićima koji se hrane algama bilo izuzetno čisto. Danas je onečišćena industrijskim otpadnim vodama a unatoč tomu, uglavnom je vrlo bistra. 

Poznato je kao stanište mnogih endemskih vrsta flore i faune. U jezeru i oko njega nalazi se mnoštvo jedinstvenih biljnih i životinjskih vrsta kao što je bajkalska foka (tuljan). To je jedina vrsta slatkovodne foke(tuljana) na svijetu. Zbog njihovog skupocjenog krzna, česta su meta brojnih krivolovaca.

U jezeru se nalazi 27 otoka od kojih je najveće Olhon (742 km²).

Godine 1996. stavljeno je na listu svjetske baštine.