Naziv za zadnji mjesec u godini, mnogima i omiljeni, prema glavnom uvjerenju, praslavenskog je podrijetla i povijesno mu značenje nije baš posve razjašnjeno. Smatra se, međutim, da potječe od glagola prositi, u smislu prosjačenja ili molitve jer istina jest da se u tom razdoblju, vezano za adventske običaje, nešto više “prosi”, odnosno moli. 

Drugi tvrde da ime korijen ima u izrazu “prosinuti”, što se odnosi na to da se u prosinačkim danima sunce povremeno probija kroz oblake ili maglu. U vrijeme zimskog suncostaja Sunce, dakle, “prosine”. 

Postojala je i ideja da se naziv oslanja na imenicu proso. Prosincem se, naime, nazivao božićni kolač koji se nekad mijesio od prosa. To vjerovanje ipak nikad nije do kraja prihvaćeno.