Naredbu o gradnji Kineskog zida dao je prvi kineski car Qin Shi Huang 214. godine prije Krista kako bi se obranio od plemena koja su ga napadala sa sjevera. Građevinu dugačku 8851 kilometar zovu najvećom kineskom grobnicom jer su milijuni ljudi umrli zidajući je. 

Materijal, uglavnom glinu pomiješanu sa slamom, kamene ploče, vapno i ljepljivu rižu, nosili su seljani, vojnici i politički zatvorenici. U zidu su napravili oko 25.000 promatračnica i kula u kojima su ratnici mjesecima čuvali oružje i zalihe hrane. 

Kineski zid prolazi kroz planine i pustinju te dolazi sve do morske obale. 

Jedno je od sedam novih svjetskih čuda, a UNESCO ga je uvrstio i na svoj popis svjetske baštine.
Iako se dugo mislilo da se Kineski zid može vidjeti s Mjeseca, stručnjaci su utvrdili da to nije istina. Najveću svjetsku građevinu svake godine posjeti najmanje deset milijuna turista. Najveća atrakcija je dio oko glavnoga grada Pekinga. Kineski zid na kineskom jeziku zapravo znači nezamislivo dugi zid.

Drevna legenda kaže da je u slaganji cigli pomagao i zmaj, koji je postao i zaštitnik zida. Kinezi su nekad smjeli vaditi cigle iz zida. Materijal su koristili za gradnju kuća, ali vlasti su to ipak zabranile.

Stručnjaci strahuju da bi se zbog starosti i erozije dio zida u kineskoj provinciji Gansu mogao urušiti i potpuno nestati u sljedećih 20-ak godina.