Najveći iluzionist svih vremena rođen je 24. ožujka 1874. u Budimpešti, pravog imena Erik Weisz. Bio je jedan od šestero djece mađarskog rabina i s obitelji se preselio u Ameriku kad je imao dvije godine. Kad je cirkus došao u njegov grad, inspiriran vratolomijama koje je vidio, s osam godina je otvorio “dječji cirkus” i prvi put pokazao svoju vještinu na trapezu. Nazvao se “letećim princem”. 

Prve ozbiljne korake prema svijetu magije napravio je sa starijim bratom Theodorom, promijenivši ime u Harry Houdini, po uzoru na poznatog francuskog mađioničara Jeana Eugèna Roberta-Houdinija. Kad je upoznao Wilhelminu Beatrice Rahner, uzeo ju je za asistenticu, oženili su se kroz tri tjedna i tu počinje legenda o “Velikom Houdiniju” i njegovoj Bess. 

Proslavio se trikovima s lisicama, mogao je “obiti” svaku bravu te su ga čak i zatvorski upravitelji zvali kako bi provjerili sigurnost svojih ćelija. Svjetsku popularnost stekao je bježanjem iz zaključanih spremnika punih vode, skakanjima s mosta zavezan u “luđačku košulju” i lisice, a najpoznatiji trik mu je bio kad bi ga bacili u hladnu rijeku u zaključanoj kutiji punoj brava i lokota, a on bi slavodobitno izronio ostavljajući publiku bez daha. Najveća iluzija je bila kad je uspio napraviti da slon nestane s pozornice. 

Kako isprva nije bio siguran hoće li uspjeti u svijetu magije, postao je pilot i prvi koji je preletio od Amerike do Australije. 

Umro je na Noć vještica 1926. godine od prsnuća slijepog crijeva. Nekoliko dana prije student Gordon Whitehead htio je provjeriti može li Veliki Houdini izdržati najjači udarac zadavši mu nepripremljenom tri jaka udarca u trbuh. Houdini nije otišao liječniku i nastavio je s predstavom, a to se na kraju pokazalo kobnim.

Dobio je zvijezdu na stazi slavnih

Mnogi su ga pokušali kopirati, ali on je svaki put išao korak dalje i ostajao ispred svih. Nije bio samo iluzionist, nego i umjetnik kojeg je i danas teško zasjeniti. Dobio je zasluženo i svoju zvijezdu na stazi slavnih u Hollywoodu da ga se nikad ne zaboravi.

Prve korake učio je kod bravara

Kao dijete je bio šegrt kod bravara. Radnja je bila pokraj policijske postaje pa su jedan dan došli policajci koji nisu mogli otključati lisičine zatvoreniku jer se ključ zaglavio u bravi. Erik je bio sam u radnji te je prstićima i komadom žice za nekoliko minuta otključao lisičine.