U stvarnom životu lažljivcima od laganja ne naraste dugačak nos kao malenom Pinokiju, pa su znanstvenici dugo smišljali kako će ih natjerati da progovore istinu. Onda su izumili uređaj koji su nazvali detektor laži, odnosno poligraf, kojim se za otkrivanje sumnjivaca koji nešto skrivaju prvenstveno koristi policija. Neki ga privatni detektivi upotrebljavaju i kako bi otkrili lažu li zaposlenici na poslu. No pitate se kako detektor radi? Osumljičenik sjedi, a istražitelj ga “rešeta” važnim i manje važnim pitanjima za slučaj koji rješava. Ima li namjeru slagati, lažljivca će “izdati” neke tjelesne reakcije na koje ne može utjecati. Jer detektor u vrijeme ispitivanja mjeri prirodne fiziološke reakcije tijela pomoću elektroda koje zapravo mjere električnu vodljivost kože - količinu znoja koji se luči, srčane otkucaje ili krvni tlak.

A zašto?

Prilikom uzbuđenja dolazi do promjena fizioloških funkcija koje poligraf zapisuje. Rad srca se ubrzava, a znojenje postaje očitije, pa sumnjivci tako lako mogu “pasti” pod detektivskim pitanjima. Iako je detektor laži vrlo osjetljiv na neke fiziološke reakcije, nijedna od tih reakcija nije dovoljan dokaz da netko laže. U tome hoće li se lažljivac otkriti, važan je i detektiv koji pažljivim odabirom pitanja ispitanika može zbuniti i navesti ga da se “otkrije”. Poligraf nije idealan jer ga je moguće i zavarati. Intenzivnim treningom mogu se naučiti donekle kontrolirati emocije.

Stručnjaci otkrivaju da se znojenje može zaustaviti tako da se u glavi pokušava riješiti neki kompliciraniji matematički zadatak, primjerice - podijeliti 189 sa 4. Vješti “lažljivci” će znati iskontrolirati svoje disanje ili će gristi jezik ometajući tako poligraf da radi svoj “posao”.

Što veće amplitude, to manje istine

Poligraf (grč. poli - više i graf - pisati) preko elektroda prenosi električne impulse od kože koja se pretjerano znoji kad osoba želi nešto slagati, a tankim iglama promjene se bilježe na papir. Što su amplitude veće, to znači da je osoba previše uzbuđena dok odgovara.

Ne vrijedi na sudu kao dokaz jer nije pouzdan

U Hrvatskoj zakon kaže da podaci prikupljeni na poligrafu nisu dokaz na sudu. I to se odnosi na gotovo sve zemlje u svijetu, izuzev SAD-a i Makedonije. Godišnje se u Hrvatskoj napravi oko 3000 ispitivanja na detektoru laži. Mnogi osporavaju istinitost podataka jer se lako poligraf može zavarati, a točnost poligrafa na 1000 ispitanika je oko 90 posto.