Otrpilike 200. godine prije nove ere Kinom je vladao car. Bio je debeo i lijen i nikako mu se nije dalo putovati kineskim prostranstvima. No s druge strane, ipak je želio svaki dan gledati sve kineske ljepote. Naredio je da mu se u dvorištu napravi mala replike zemlje pa su njegovi vrtlari napravili minijaturno drveće. To je jedna legenda koja objašnjava kako je nastao bonsai.

Ne, ako ste možda pomislili da je ovo što raste u posudama neka posebna vrsta biljke, grdno se varate. Riječ je o pravom pravcatom drveću, baš kao što je ono koje raste svuda oko nas. U posudi, dakle, možemo uzgajati borove, hrast, jelu, bukvu, javor... 

Drvu u teglici mora imati sve osobine kao ono vani, samo što, naravno, mora biti puno manje (u prosjeku je visoko tek nekoliko desetaka centimetara). Riječ je, dakle, o patuljastom drvetu. Toliko je vjerno originalu da listopadnom drveću u jesen otpada lišće, a na drvetu može čak narasti i ukusno voće. No da bi se ono napravilo potrebno je mnogo vještine. Kažu da za uzgoj treba puno znanja iz botanike, ali i puno strpljenja i ljubavi te upornosti da bi se drvce pravilno i lijepo oblikovalo. No svi koji su ga ikad uzgajali tvrde da je uzgoj super za opuštanje. 

Ovaj zanimljiv hobi izumili su u Kini prije više od dvije tisuće godina. Tijekom stoljeća zavoljeli su ga i u Japanu, a prije nekoliko desetaka godina ovo umijeće postalo je nevjerojatno popularno u cijelom svijetu. Tko ova drvca ne bi volio kad su tako lijepa?