Kad je imao sedam godina Justus Uwayesu živio je na smetlištu u afričkoj Ruandi. Za hranu se borio sa drugim siročićima, čak i svinjama.

Nedjelje su im bile najgore jer tada smetlarski kamioni nisu radili, pa nisu ni dovozili ostatke hrane iz restorana. Zato su tim danom gladovali.

Justus je živio u napuštenom autu s razbijenim prozorima, skupa s još nekoliko djece. 

Tatu su mu ubili u genocidu, jednom od najgorih i najnasilnijih događaja u modernoj povijesti. Oko 800.000 ljudi ubijeno je 1994. godine u sukobu dviju etničkih skupina, Huta i Tutsa. U tom sukobu vjerojatno je stradala i njegova majka. Tisuće djece ostalo je tada bez roditelja.

Nekoliko godina kasnije na smetlište je došla Clare Effiong koja je radila za organizaciju koja pomaže djeci. Ponudila je pomoć, a samo ju je Justus prihvatio. 

Nije se okupao godinu dana, a Clare je došla baš u nedjelju, dan kad je Justus uvijek gladovao. Kad ga je pitala zašto želi otići sa smetlišta, kazao je: Želim ići u školu.

Počeo je živjeti sa Clare i ići na nastavu. Bio je najbolji učenik, a danas govori pet jezika. Danas i on pomaže djeci koja su u situaciji sličnoj onoj u kojoj je on bio. 

Ove jeseni Justus se upisao na fakultet i to na Harvard, prestižno američko sveučilište. Želi biti znanstvenika.