Tko ne bi želio poletjeti u svemir i diviti se fascinantnom prizoru Zemljine kugle iz zraka? Ili pak putovati svemirskim prostranstvima u svemirskoj letjelici i istraživati svemir? Iako se čini kao super zanimljiv posao, biti astronaut nije nimalo lako. Astronauti (ili u prijevodu s grčkog “zvjezdani mornari”) profesionalno su obučavani za letenje u svemir godinama prije nego što se tamo otisnu. U svemiru nema gravitacije pa je zato astronautima u šatlu, svemirskoj letjelici ili svemirskoj stanici život pomalo otežan jer plutaju okolo u bestežinskom stanju. Zapravo rade sve što bi radili i da žive na Zemlji - spavaju, jedu i zabavljaju se, ali na jedan drugačiji način.
Tekuću hranu ne mogu jesti jer bi otplutala pa je “srču” iz vrećice. Hrana im je uglavnom suha (dehidrirana) i u prahu (poput sira, tjestenine) te joj treba dodati samo malo vode. Takva hrana ne zauzima puno prostora i ne kvari se te je izrazito praktična jer nemaju hladnjak. Kad spavaju, neki astronauti vole se opustiti i slobodno spavati dok plutaju u kabini, no većina ih voli spavati, ako se zakopčaju, u vreći za spavanje. I jastuk moraju privezati za glavu pa tako imaju osjećaj kao da spavaju u svojem krevetu na Zemlji. Iako je život astronauta vrlo naporan i pomalo nekomforan, mnogi maštaju da postanu astronauti. Trenutačno ih nekoliko živi u Međunarodnoj svemirskoj stanici koja na 400 kilometara kruži oko Zemlje. Najviše dana u svemiru proveo je ruski kozmonaut Valeri Polyakov - čak 438 dana.
Inače, u Kini se nazivaju taikonauti, a u Rusiji kozmonauti. Nemaju potrebu izlaziti iz šatla, osim ako treba nešto popraviti pa tada odijevaju svemirsko odijelo, s kacigom i bocom kisika na leđima.
Tko su sve zapravo astronauti?
U SAD-u su astronauti svi ljudi koji putuju više od 80 km u visinu, dok Fédération Aéronautique Internationale definira svemirski let iznad - 100 kilometara.
Bez otpora im mišići slabe
Astronauti moraju svaki dan vježbati i po nekoliko sati kako im u bestežinskom stanju mišići ne bi izgubili svoju funkciju jer se u suprotnom previše opuštaju.
Teška i debela odijela niti ne osjećaju
Debela neprobojna svemirska odijela s kacigama koja teže oko 25 kilograma nose samo kad izlaze u otvoreni svemir zbog vakuuma koji šteti organizmu. U odijelo je ugrađen radio da mogu komunicirati s ostalima i mali mlazni pogon s pomoću kojeg manevriraju.