Uspjela je kroz stoljeća sačuvati tradiciju i ljubav prema konjima tomu čudnom biću dostojanstvenih kretnji i tajanstvenih osjetila. Da bismo mogli sagledati pravu veličinu i vrijednost konja moramo se vratiti u prošlost i moramo znati da je ovo uvijek bilo tradicionalno poljoprivredni kraj područja na kojem su se tijekom duge povijesti različiti svjetovi spajali i razdvajali , konj je bio čovjeku najbolji prijatelj s kojim se zemlja branila i obrađivala.

Duga tradicija lipicanskog uzgoja toliko je ukorijenjena u ovaj prostor da je on sastavni, punopravni dio njegove svake turističke, gospodarske i sportske razglednice.

POVIJEST ERGELE

Ergelu u Đakovu osnovali su bosansko-srijemski biskupi, na svojim posjedima u Đakovu koje im je darovao hrvatsko-ugarski kralj Koloman 1239. godine. Tu darovnicu je 1244. godine potvrdio kralj Bela IV.

Prvi zapisi o konjima spominju se 1374. godine,  kada se u Đakovu vjenčao bosanski ban Tvrtko sa bugarskom  princezom Doroteom, te biskupu koji ih je vjenčao darovao 10 arapskih kobila i jednog pastuha. Obzirom na povijesne zapise godinom osnutka ergele smatra se 1506. godina, za vrijeme biskupovanja Mije Kesarića.

Uzgojno-selekcijski rad lipicanske pasmine konja u Đakovu, a time i u Hrvatskoj, datira od 1806.g. kada su rasplodna grla ove pasmine zbog ratnih opasnosti preseljena iz Ergele Lipica u ergelu Đakovačke biskupije. Nakon 50-ak godina biskup Strossmayer nabavlja iz Ergele Lipica 7 kobila i jednog pastuha, a od nabavljenog rasplodnog materijala nastaju đakovački rodovi lipicanskih kobila. Kao jedna od najznačajnijih godina u povijesti ergele zasigurno je 1972. godina kada ergelu posjećuje engleska kraljica Elizabeta II., sa suprugom princom Philipom i kćerkom Anne, čiji posjet ostavlja značajni trag na daljnji razvoj ergele.

Ergela Đakovo je 2006. godine obilježila dva važna jubileja: 500 godina postojanja ergele (1506. – 2006.) i 200 godina uzgoja lipicanaca u Đakovu  (1806. -  2006.)

LOKACIJE NA KOJIMA DJELUJE ERGELA

U IVANDVORU je smješteno matično stado kobila i pomladak koji se ondje odgaja i othranjuje do svoje treće godine života nakon čega muška ždrebad odlazi na obuku u Pastuharnu u Đakovo. Objekti na Ivandvoru izgrađeni su 1912. godine inicijativom biskupa Ivan Krapac za izgradnjom staje za konje i stanove za ergelaške radnike. Ti su objekti sačuvali izvorni oblik i vizure do danas, a stopljeni s krajolikom i uronjeni u uhu ugodnu tišinu, uzajamnu privrženost ovdašnjeg čovjeka i lipicanskog konja, ambijent su nad kojim mnogima zastaje dah.

PASTUHARNA – lokacija smještena u centru grada gdje se vrši obuka konja. Nalazi se u samom centru Đakova, koju tijekom godine posjeti oko 15.000 turista iz Hrvatske i inozemstva. U uredima pastuharne nalaze se mnogi stručni zapisi, originalni rodovnici konja, stotine pozlaćenih i srebrnih pehara koje su osvajali đakovački konji na brojnim  prvenstvima. Na počasnom mjestu nalazi se i crno-bijela fotografija britanske kraljevske obitelji snimljene u pastuharni koju su kraljica Elizabeta II, princ Filip i princeza Anne vlastoručno potpisali prilikom posjeta ergeli.

DVORANA ZA KONJIČKE SPORTOVE

Jedan od najznačajnijih projekata u infrastrukturnoj izgradnji ergele je Dvorana za konjičke sportove koja objedinjuje brojne prateće sadržaje koji će biti u službi unapređenja uzgoja i sporta, ali i u službi jačanja turističkog sadržaja ne samo ergele već i čitave regije.

Namjena objekta odnosi se na rad i dresuru konja, održavanje sportskih natjecanja tijekom cijele godine, škole jahanja, terapijskog jahanja, aukcijske prodaja konja, izložbi i sajmova konja i sl. U jahaonici svoje mjesto naći će i suvenirnica ergele Đakovo, te muzej u kojem će se izložiti vrijedni predmeti i pisani spisi konja ergele Đakovo.

Više informacija potražite na web stranicama TZ Đakova www.tz-djakovo.hr i TZ Osječko-baranjske županije, www.visitosijekbaranja.com.