David inače radi u specijalnim jedinicama za 'alkohol, duhan, vatreno oružje i eksplozive', a specijalizirao se za male elekroničke naprave. Svoje je znanje i vještine odlučio iskoristiti kako bi i njegova slijepa kći mogla uživati u 'lovu na pisanice' poput sve ostale djece. 

Kada je, brzo nakon što se rodila, shvatio da će njegova kći biti slijepa cijeli život zbog rijetke bolesti, David je bio shrvan. No, utješila ga je sama kći kad je već s godinom i pol počela inzistirati da u svemu što radi bude samostalna. 

- Pusti tata, mogu ja to i sama, govorila mu je. 

To ga je nadahnulo, pa je u plastična jaja ugradio emiter zvuka. Na taj je način njegova kći mogla sudjelovati u uskršnjem  'lovu na pisanice' jer se orijentirala po zvuku. 

Za njegov su se izum ubrzo zainteresirale i škole te Međunarodna organizacija tehničara i istražitelja za eksplozive koja je u projekt uložila vlastiti novac kako bi se 'zvučna pisanica' počela koristiti u što većem broju škola diljem SAD-a. 

Naime, ljudi koji rade sa slijepima shvatili su da im jaje olakšava snalaženje u trodimenzionalnom prostoru. Slijepa djeca najčešće se orijentiraju tek prema stvarima na podu i zidovima, dok se jaje može staviti na bilo koju visinu i na taj način uvježbavati osjećaj i percepciju trodimenzionalnosti. 

I tako su najveći kršćanski blagdan i slijepa kći inspirirali jednoga oca da napravi projekt života.