Svaki grad poseban je po nečemu, po nekoj znamenitosti. Većinom su to građevine, posebne zgrade ili prirodne ljepote koje se ne mogu naći nigdje drugdje. Tako i kanadska provincija Manitoba im svoju posebnost, za koju većina ljudi ne bi rekla da to ona i je. Nije to građevina, već prava prirodna pojava - deseci tisuća zmija koje gmižu po tom gradu.
No to baš i nije turistička znamenitost koju bi oglašavali na svojim turističkim stranicama. Bez obzira na 'manjak' promidžbe, ove zmije, te posebno njihov ritual parenja privlači tisuće ljudi, obožavatelja zmija, u područje koje nazivaju Narcisse Snake Dens nekoliko dana svakog proljeća. To područje oko Narcissea toliko je atraktivno zmijama iz istih razloga iz kojih su ih mnogi farmeri desetljećima ranije napustili. Tanak površinski sloj tla nalazi se na vrhu vapnenca, a voda postupno erodira pod zemljom, stvarajući mrežu malih špilja u koje se može ući kroz vrtače. Dio je to zemlje koji je hladniji od ostalih čak i za inače hladnu Kanadu, i savršena je lokacija, dom za zmije. Oblaci, hladne temperature i kiša zadržat će ih ispod zemlje, a u proljeće će 10 dana, koje je teško predvidjeti, provesti slaveći, na površini, piše The New York Times.
Većinom ih se može vidjeti oko Majčinog dana, a ovog proljeća pojavile su se krajem svibnja.
- To je najvjerojatnije najveća koncentracija zmija na svijetu. I nevjerojatno mi je koliko ljudi želi vidjeti ove zmije, one su pravi ambasadori svijeta reptila - rekao je prof. Robert T. Mason, sa Sveučilišta Oregon.
Narcisse je inače pravi grad duhova, a najveće znamenitosti su napuštena benzinska stanica uz urušenu građevinu. Znanstvenici, uključujući i profesora Masona, često istražuju manje zmijske rupe na privatnim površinama. Oko zmijskih brloga u kojima preko zime živi oko 70.000 ovih stvorenja, napravili su veliki park. Zmije nisu opasne za ljude, iako mogu ugristi, njihov je ugriz gotovo beznačajan. Park se nalazi sjeverno do Narcissea i izgleda potpuno bezopasno, u njemu ima mjesta i za tipične klupe za piknike, različite sadržaje i uređene putove po livadi i šumi.
Vrtače su mjesta iz kojih izlaze na površinu, tijekom nekoliko dana ovogodišnje erupcije najviše zmija bilo je u u jednoj veličine velike blagovaonice. Činilo se izdaleka kako je taj prostor prekriven nekom vrstom zelene vegetacije. No kad se pomaknuo postalo je jasno kako je prepuna skliskih zmija, od kojih najveća nije bila duža od 45 centimetara. Kao što to i posjetitelji znaju, mogu pročitati iz tih panela koji se nalaze pored rupa, velike zmije (većinom ženke) su isprepletene jedne s drugima, i malim zmijama.
- Bila sam malo gadljiva na početku, jer su toliko isprepletene, i izgledale su poput nekog tepiha, rekla je Janet Sustrik, koja je mjesto posjetila prvi put sa suprugom i njihovim sinovima. Zbog tog izleta djeca su izostala iz škole.
- No kada podignete jednu, shvatite da nisu tako loše, one su zapravo nježna, predivna mala bića. Jako sam ih se bojala dok jednu nisam primila, kaže Sustrik.
Njezin suprug Brian, liječnik, usporedio je taj trenutak sa filmom Indiana Jones, nevjerojatnom pustolovinom.
- Ne možete reći gdje je zemlja jer se sve na površini pokreće i giba, kaže.
Park je rijetko divlje područje na kojem se posjetitelje potiče da dodiruju zmije, osim ženki. Nju i njezinog supruga i djecu iznenadilo je što nisu sluzave ili skliske. Osjećaj kad ih držite u rukama je sličniji onome da držite u rukama vunu koja se pomalo migolji.
- Kao da vam se tope u rukama - kaže Sustrik. Ono što ih je još više iznenadilo bio je zvuk kojeg proizvode dok se tako taru jedna o drugu, sličan onom zvuku vjetra koji njiše drveća, samo još glasniji. Zmije oko Narcissea nisu se uvijek smatrale prirodnim čudima. Mnogi od prvih europskih doseljenika pokušali su ih istrijebiti. Puno su ih lovile razne trgovine kućnih ljubimaca i kompanije koje opskrbljuju škole, što je u kasnim 80-im dovelo do dramatičnog smanjenja njihovog broja.
Sada su na neki način postale lokalni heroji i privlače turiste jednom godišnje. U parku se nalazi veliki kip povezanih zmija nazvanih Sara i Sam. U nedavnoj posjeti parku najveća atrakcija je bila zmijska loptica koja se miče, tj. nakupina zmija koje se miču. Studentica Abby Tye pokušala je djeci i zainteresiranima objasniti kako je zmijama jedina stvar na pameti kad izađu na površinu zemlje, razmnožavanje, tj. parenje. Problem je samo u tome što na jednu ženku dođe 100 ili više mužjaka.
No te loptice, koje se spontano formiraju i razilaze, nisu orgije kao što bi pomislili mnogi, kaže prof. Mason.
- Tu sad to pitanje već postaje malo osjetljivo. Oni je zapravo žele i pokušavaju maltretirati, kaže. Mužjaci imaju jako ozbiljan i opak plan. Toliko dovoljno maltretirati ženke da u jednom trenutku otvori žlijezdu i izbaci miris koji bi ih trebao odbiti. I tada oni, barem jedna od njih, iskoriste priliku i kopuliraju s njom. Posjetitelji su više zapanjeni nego ustrašeni prizorom kojeg vide. U većini slučajeva muškarci su ti koji će najčešće oklijevati držati zmiju u rukama. No kada je riječ o školarcima, tih razlika nema.
Pauline Bloom kaže da posebno uzbuđeni budu posjetitelji koji dolaze iz područja gdje su otrovne zemlje stalna prijetnja.
Jonathan Callipari možda je iznimka, dolazi iz Australije, zemlje u kojoj će zmije najčešće biti ubojice, a ne nešto što oduševljava. No ipak je bio oduševljen onim što je vidio u rupi. Ovaj stolar vozio se Kanadom nakon obavljenog posla u Vancouveru, a Narcisse je bio jedno od mjesta koja je htio posjetiti.
- Nikada i nigdje nećete vidjeti ovakve jazbine zmija. Siguran sam. To je nešto nevjerojatno, nešto što nije s ovog svijeta, kaže.