Davno prije nego što su otkrili struju, stanovnici turskog sela Kuşköy osmislili su genijalan način komunikacije na velikim udaljenostima - zviždanje.

Samo ime njihova sela sa sjeveroistoka zemlje u prijevodu znači "selo ptica", a zviždanjem komuniciraju već više od 400 godina. Zbog nepristupačnog terena mještani su osjetili potrebu za alternativnim načinom komunikacije, s kojim će uštedjeti čim više vremena i energije.

Inspirirani pjesmama ptica, krenuli su sa zviždanjem slogova turskih riječi i koristili taj način komunikacije da jedni druge pozovu upomoć ili na druženje, ali i da se međusobno obavijeste o posjetiteljima njihova sela.

Tijekom godina se njihov jezik zviždanja toliko razvio da su počeli slagati i složene rečenice, pa čak i voditi razgovore zviždanjem. Budući da je krajnji domet zvižduka otprilike jedan kilometar, zna biti problema ako je osoba koja treba primiti poruku udaljenija. No, svi se međusobno znaju i poruka uvijek stigne do svog cilja.

Električna energija je u maleni Kuşköy stigla tek prije 30 godina, a u to je vrijeme mlađe stanovništvo napuštalo selo u potrazi za boljim životom u razvijenim gradovima.

Danas u selu žive uglavnom stariji ljudi, a pojavom mobilnih telefona i jednostavnijih načina komunikacije njihov ptičji jezik polako izumire. Ipak, mještani se i dalje ne predaju i svake godine organiziraju festival koji promovira jezik zviždanja. Pokušavaju promovirati svoj autohtoni način sporazumijevanja među mlađim generacijama i razviti turizam koji bi uvelike pomogao ekonomiji Kuşköyja.