Sharbat Gula je za vrijeme sovjetske okupacije Afganistana s bakom, braćom i sestrama napustila domovinu i zaputila se u susjedni Pakistan gdje su primljeni u izbjeglički kamp. Jednog dana, kad je Sharbat imala 12. godina, u kamp je došao fotograf Steve McCurry. 'Opalio' je tog dana stotine fotografija, ali samo jedna mu je bila bitna.
Ona na kojoj Sharbat, ili kako je postala kasnije poznata "Afganistanska djevojčica" gleda direktno u objektiv fotoaparata. Fotografija je nastala 1984. godine, da bi u lipnju 1985. završila na naslovnici National Geographica.
McCurry nije znao identitet djevojčice. Bila je jedna od njih nekoliko koje su tog dana pohađale nastavu u improviziranoj 'šator-školi'. Njoj se činjenica da je neki muškarac, a pogotovo stranac, fotografira, nimalo nije svidjela. Pleme Paštuna, kojem pripada, ne odobrava takve stvari.
Njezin identitet, unatoč brojnim pokušajima novinara, ostao je tajna gotovo 20 godina. Tek tamo 2002. godine tim kojeg je vodio baš McCurry uspio ju je pronaći u Afganistanu, blizu granice s Pakistanom. Prije toga nekolicina žena mu je tvrdila da su to one, ali fotograf taj pogled nikad nije zaboravio...
Gula se u početku nije htjela sastati s muškarcem koji joj je donio svjetsku slavu, za koju nije ni znala. Smatrala je neprimjerenim, kao muslimanka i Paštunka, pokazivati svoje lice pred muškarcima koji joj nisu članovi rodbine.
- Nije mi svidjelo što me fotografirao. Nisam znala da je slika obišla svijet. U početku sam bila ljuta, ali su mi kasnije rekli da je ta fotografija pomogla brojnim izbjeglicama pa sam onda bila sretna - rekla je za vrijeme susreta tad 30-godišnja Gula.
- Vrijeme i poteškoće izbrisale su njezinu mladost. Koža joj izgleda kao životinjska .Sve se na njoj promijenilo. Zapravo, jedna stvar nije. Oči još uvijek blistaju - rekao je nakon susreta McCurry.
Ekipa National Geographica je iz zahvalnosti platila troškove liječenja jednog člana obitelji te su pristali platiti troškove hodočašća u Meku za cijelu obitelj. Sigurnost je našla u Pakistanu. Od 13 godine bila je u dogovorenom braku s Rahmatom Gulom. Rodila je petero djece, od čega je jedno preminulo ubrzo nakon poroda. Bez muža je ostala 2012. godine. Preminuo je od hepatitisa C
Živjela je mirnim i povučenim životom u Pakistanu sve do 2014. godine kad je uhićena i zatvorena zbog krivotvorene osobne iskaznice. Nakon odsluženja zatvorske kazne u trajanju od 15 dana, odlučili su je, unatoč brojnim apelima međunarodne zajednice, deportirati u Afganistan. Iako se na početku bojala povratka, tadašnja afganistanska Vlada je njoj i njezinoj djeci dala stan na korištenje te im je plaćala 700 dolara mjesečno za troškove.
No ni u Afganistanu nije uspjela pronaći svoj mir. Talibani su 2021. godine stigli na vlast i iz straha za život, Gula je odlučila pobjeći. Primljena je u Italiju i dodijeljen joj je status izbjeglice. Od prošle godine zna se tek "da se nalazi na sigurnom i da će joj se pomoći s integracijom u talijansko društvo".