Bio je 19. svibanj 1977. godine, a tada 20-godišnja Colleen Stan stopirala je uz prometnicu u Red Bluffu u Kaliforniji. Putovala je prijateljici na rođendan, a kako je bila poprilično iskusna putnica, prva dva vozača je odbila. Tek kada je naišao automobil u kojem je bila simpatična obitelj s malim djeteom, odlučila je prihvatiti vožnju i ući u vozilo.
Ušavši u to vozilo, Colleen je zakoračila u pakao u kojem će ostati punih sedam godina, u slučaju koji će zaprepastiti cijeli SAD. Naime, nakon otprilike pola sata, muškarac joj je uz vrat prislonio nož i na silu joj glavu ugurao u bizarnu drvenu kutiju.
Njegovo je ime bilo Cameron Hooker. Njegova supruga Janice i njihovo dijete bili su cijelo to vrijeme na suvozačevom sjedalu. Kada su je doveli kući, Cameron je prvo istukao Colleen, a onda ju zatvorio u kutiju nalik na lijes koji se nalazio ispod bračnog kreveta. Nakon toga je nad njom vodio ljubav sa suprugom. Kutija u kojoj je bila zatočena 20-godišnjakinja bila je zvučno izolirana, u nju nije dopiralo svjetlo, baš kao ni svježi zrak.
Mladost provedena u kutiji - doslovno
Colleen je u njoj bila zatvorena 23 sata dnevno. Nakon što bi mu dijete zaspalo, Cameron ju je puštao van kako bi ju nahranio i oralno silovao. Kasnije će se naime ispostaviti kako je Janice svojem suprugu odobrila da si pronađe robinju za sado-mazo seanse bez seksa.
Zbog toga ju i jest silovao isključivo oralno jer je vjerovao kako bi primjerice vaginalnim seksom pogazio riječ koju je dao supruzi.
Godine 1978. Cameron je pred Colleen stavio ugovor u kojem je stajalo da mu predaje svoje tijelo i dušu do kraja života. Ona ga je bez pogovora potpisala. Nakon toga je češće mogla izlaziti na slobodu pa je tako čuvala djecu Cameron i Janice (u međuvremenu su dobili još jedno), a odlazila je čak i na trčanje te tjelovježbu. Uz veću slobodu, nakon potpisivanja tog fiktivnog ugovora došlo je i do sve žešćeg seksualnog nasilja. Cameron ju je naime počeo vaginalno i analno silovati različitim predmetima.
Većinu vremena Colleen je sada provodila zarobljena pod spavaćim krevetom svojih otmičara, a onda su stvari postale još čudnije.
Posjet roditeljima i povratak u zatočeništvo
Naime, 1981. godine Cameron je Colleen dopustio da posjeti roditelje. Njima nije rekla ništa o otmici, a oni su pretpostavili da se priključila neobičnom vjerskom kultu pa nisu previše ispitivali. Sljedećeg se dana opet vratila roditeljima, ovaj puta u društvu Hookera kojeg im je predstavila kao svojeg momka. Tada se čak i fotografirala s njim.
Tu se, naravno, opet postavlja pitanje zašto im Coleen nije ništa rekla. Ispostavilo se da ju je bračni par Hooker uvjerio da ju cijelo vrijeme prati organizacija pod imenom 'The Company'. Objasnili su joj da ta organizacija nadgleda njenu obitelj te da će ju istog trena pobiti ukoliko ona pokuša pobjeći.
Nakon posjete obitelji, Colleen je opet zaključana u kutiju ispod kreveta u kojoj je prvodila 23 sata dnevno i tako sve do 1983. godine. Tada su je nanovo upoznali s djecom, susjedima i dopustili joj da pronađe posao.
Cameron je imao novi plan. Želio je da mu Colleen postane druga žena i to je jednostavno bila kap koja je, smatrala je Janice, prelila čašu. To ju je poprilično pogodilo. Krajem 1984. godine priznala je Colleen da Cameron nije dio organizacije 'The Company' nakon čega ga je Colleen odlučila napustiti.
Samilost prema vlastitom otmičaru i zlostavljaču
Otišla je na autobusnu stanicu, nazvala ga i rekla mu da odlazi. On je samo zaplakao. Colleen je otišla kući i nastavila zvati Camerona svaki dan u nadi, objasnila je kasnije, da će se Cameron promijeniti i shvatiti što je učinio.
Tri mjeseca nakon što se Colleen vratila kući, Janice je nazvala policiju. Prijavila je Camerona za ubojstvo Marie Elizabeth Spannhake, žene koja je nestala 1976. godine. No, s obzirom da istraga nije urodila plodom, Cameron je oslobođen optužbi. No, supruga ga je u međuvremenu prijavila i za otmicu Colleen.
Na suđenju 1985. godine Cameron je osuđen za silovanje i otmicu i to na 104 godine zatvora. Janice je oslobođena u zamjenu za svjedočenje. I ona i Colleen i danas žive u Kaliforniji pod novim imenima. Colleen je završila fakultet, udala se, dobila kćerkicu, a onda i unuka, a bavi se i aktivizmom te zaštitom žena i ženskih prava.
O njenom je slučaju kasnije snimljeno nekoliko dokumentaraca. Kako je sedam godina provela gotovo stalno zatvorena u skučenoj kutiji mnogima ni danas nije jasno. Ona pak kaže da su joj pomogli vjera u Boga i nada u slobodu.
- Naučila sam da u glavi mogu otići gdje god želim i biti slobodna. Svaki bih dan mentalno odlazila iz te kutije i odlazila na neko drugo mjesto, zaključila je za magazin People.
Na slobodi je sada već gotovo 30 godina. Godine terapije i obitelj izvukli su je iz tame u kojoj je bila punih sedam godina. Ipak, kaže, postoje trenuci kada se emocionalno vrati u tu mračnu kutiju i ima osjećaj da ih nje nikada nije ni izašla. Taj će osjećaj, nažalost, zauvijek ostati u njoj.