Već tri tjedna prijatelji i ja živimo u mraku jer iz špilje izađemo samo na spavanje. Žene nam nose gablece i provjeravaju da se nismo ozlijedili. Ne znam koliko smo kubika zemlje, gline i kamenja izvukli, kaže samoborski ugostitelj i nekadašnji miner Josip Grgos (70).
Htio je urediti još jedno parkiralište ispod brda Rebrice u samoborskom selu Otruševcu, gdje ima restoran uz poznatu Grgosovu špilju, koju je upravo on otkrio prije 30 godina.
- Dok smo radili, u brdu se otvorila rupa. Nisam odolio i nastavio sam iskapati - priča Grgos. Špilju duboku 120 metara uređuje s nekoliko prijatelja i sve plaća sam. Ne zna koliko će mu još novca trebati. Uskim hodnikom na desetak Celzijevih stupnjeva dolazi se do tri galerije koje ispunjavaju višestoljetni sigasti mineralni talozi. Jedan milimetar sige raste 30 godina.
- Kad za mjesec dana završim s poslom, uživat ću u miru i tišini ove prirodne katedrale kroz koju ću voditi sve znatiželjnike - dodao je Josip. Predstoji mu najdelikatniji dio posla, osvjetljavanje posebnim lampama. Jedna špiljska svjetiljka stoji 250 kuna, a za pravi ugođaj morat će ih, kaže, postaviti najmanje 90. Treba provesti i desetke metara kablova.
Prvu špilju duboku 19 i široku 30 metara, s dvije dvorane pune siga, Josip Grgos otkrio je 28. prosinca 1973. godine na ulazu u samoborsko selo Otruševac. Špilja koju obilaze brojni turisti od 1974. zaštićeni je geomorfološki spomenik prirode. Grgos ju je uredio za posjetitelje te uz nju napravio restoran. Kaže da će novu špilju, na koju je dobio trogodišnju koncesiju otvoriti do ožujka.