Posavski goniči, prema podacima Hrvatskog kinološkog saveza, najpopularniji su lovački psi u Hrvatskoj. Odmah uz njih nalaze se istarski kratkodlaki goniči.  U TOP 5 lovačkih pasa uz njih nalaze se engleski seter, alpski brak jazavčar i njemački ptičar.

Uzimajući u obzir konkurenciju o kojoj smo pisali OVDJE možemo reći kako je očuvanje autohtonih pasmina i njihova popularizacija širom svijeta veliki uspjeh hrvatske kinologije. 

Posavski gonič

Prema standardu Hrvatskog kinološkog saveza posavski gonič čvrst je pas srednjih proporcija. Potječe kako mu i sam naziv kaže iz Posavine. Konkretnije, iz prostrano gusto pošumljene doline Save jugoistočno od Zagreba, premda se danas češće koristi u lovu u Lici, Slavoniji, pa i BiH i Srbiji. 

Njegovo crveno, crvenkasto ili krzno pšenične boje  i na glavi/oko vrata/na prsima/ dolje na udovima/ i na kraju repa ima bijele oznake. Oglašava se visokim i dalekočujnim lavežom.

Poslušan je i vrlo privržen te posjeduje izvanredne karakterne osobine uz umjereno živahan temperament. Strastven je  lovac.

Radi se o  staroj autohtonoj pasmini u Hrvatskoj čije se podrijetlo gubi u pradavno doba.  O tome svjedoče freske u Marijinoj kapeli u Beramu kod Pazina iz 1474. godine, dokumenti biskupa Bakića iz Đakova iz 1719. i veterinara Franje Bertića iz Đakova iz 1859. godine kao i knjige Joze Kristena. Posavski goniči kupovani su u Hrvatskoj pod imenom 'boskini'. 

Godine 1924. psi ove pasmine po prvi puta su prikazani na izložbi pasa. Prvi upisi u hrvatsku rodovnu knjigu potječu iz godine 1929., a FCI je ovu pasminu priznao 1955.godine. Prvi standard s pravilnim imenom pasmine potječe iz 1969. godine.

Istarski kratkodlaki gonič

Istarski kratkodlaki gonič pas je otmjenog izgleda sa žuto-narančastim  oznakama na sniježno-bijelom krznu. Dlaka je kratka i fina; glava duga, uska i suha; tijelo gipko; rep tanak, blago sabljastog oblika. 

Glasa se s velikom ustrajnošću uglavnom visokim i daleko čujnim lavežom.

Kao što joj ime govori pasmina potječe iz Istre. Zbog svojih izvrsnih lovnih karakteristika, cijenjeni istarski goniči prodavani su i u susjedne zemlje. 

Prvi upisi u uzgojnu knjigu potječu iz godine 1924. Pasmina je od strane FCI-a priznata već  1949. godine,  ali je standard objavljen tek 1973. godine.  

Danas se istarskog goniča često može susresti u Istri i okolnim područjima, a zbog svojih odličnih osobina još uvijek je vrlo omiljen kod lovaca.

PROČITAJTE ZANIMLJIVOSTI O DALMATINSKIM PSIMA

Napomena: Kao portal za ljubimce ne podržavamo lov odnosno ubijanje životinja iz sporta, već o navedenim pasminama pišemo s kinološkog stajališta. 

Naime, osim za lov obje pasmine mogu se držati kao obični ljubimci, ali preporuka je da ih nabavljaju aktivnije osobe jer riječ je o psima koji traže puno kretanja.