Stotine komentara na našoj Facebook stranici, preko 35 tisuća pregleda našeg teksta u samo nekoliko sati uz gotovo 5000 glasova u ANKETI koju smo objavili i rasprava koja se u nekom trenutku otela kontroli nakon posta koju je objavila Facebook stranica Prometne zgode i nezgode.
Tko ima prednost? Pitali smo stručnjaka
Sve zbog teksta o raskrižju i jednostavnom pitanju 'Tko ima prednost'? Na fotografiji su crveni i bijeli automobil. Crvenom autu je znak STOP, a bijelom je označen trokut. Crveni ide ravno, bijeli skreće. Tko koga mora pustiti i zašto?
Nazvali smo Gorana Husineca, sudskog vještaka za promet.
- Naravno da bijeli ima prednost. Crveni ima znak STOP i on mora stajati na znaku STOP. Međutim, i jedan i drugi vozač moraju paziti jedan na drugoga da ne bi došlo do zabune - kaže Husinec i nastavlja kako automobil koji ima znak STOP uvijek mora propustiti sve ostale automobile u raskrižju.
- Dakle ako je bijeli auto u raskrižju i skreće lijevo, crveni ga mora propustiti u tom raskrižju. Pravilo sa zadržavanjem smjera kretanja u ovom slučaju ne vrijedi - kaže Husinec.
Vozač bijelog auta ne treba stati
- Kao prvo, trebalo bi uopće izbjegavati konstrukcijski takva raskrižja gdje može doći do zabune. U Americi primjerice imate sistem da je na sve četiri strane znak STOP, i onda se vozači međusobno gledaju, pa koji prvi krene, taj ima prednost. Kod nas je vrlo jasno da se na STOP morate potpuno zaustaviti. Vozač, u ovom slučaju bijelog auta, se ni ne mora zaustaviti ako ima znak obrnutog trokuta, on može voziti brzinom 20-30, ovisno o veličini raskrižja, prolaziti raskrižjem i skrenuti gdje treba - objašnjava Husinec i dodaje kako mu nije jasno zašto to ljude toliko zbunjuje.
'Slati ljude ponovno na vozački ispit ne bi imalo smisla'
- Ljudi očigledno to miješaju s pravilom onoga koji zadržava prednost prolaska, no to pravilo vrijedi za raskrižje koje je semaforizirano. Kad na semaforiziranom raskrižju svi imaju zeleno svjetlo, tada to pravilo vrijedi. Mislim da ne bi imalo smisla ljude ponovno slati na polaganje vozačkog zbog krivog odgovora, vjerujem da ljudi u praksi to ipak znaju i da se na takvim raskrižjima ne događaju sudari, jer vozači ipak gledaju auto s druge strane - smatra naš sugovornik.
- Ja u svojoj cijeloj karijeri se ne sjećam da sam imao nesreću koja se dogodila na ovakvom raskrižju. Onaj koji ima STOP taj stane, ovaj koji ima obrnuti trokut jako uspori i ako da lijevi žmigavac, oni se međusobno sporazumiju - objašnjava Husinec, koji kaže kako se najviše sudara događa na raskrižjima sa semaforima.
- Najčešći sudar vam je kad svi imaju zeleno, gdje lijevi skretač treba propustiti onog koji zadržava smjer kretanja, a taj koji zadržava smjer kretanja najčešće vozi prevelikom brzinom. Kod ovih malih raskrižja ipak jedan vozač gleda drugoga, pa i onaj koji nije sto posto siguran, taj će propustiti možda ovog koji ima STOP ako vidi da se ne zaustavlja, no u svakom slučaju u takvim raskrižjima radi se o vrlo malim brzinama, pa se vozači međusobno već nekako dogovore i nema puno takvih nesreća - ističe Husinec.
STOP je svetinja
- Ljudi zaboravljaju da znak STOP ima najveću težinu u prometu, on je svetinja. Kad je znak STOP, kotači se moraju zaustaviti, moraju apsolutno mirovati, to svugdje u Europi puno kažnjavaju, dok kod nas, koliko sam vidio, policija dosta rijetko kažnjava. U europskim zemljama vam snimaju kotače i temeljem tih snimaka utvrđuju jesu li vam kotači mirovali. Mi kad prolazimo kroz znak STOP, najčešće se i dalje vrlo lagano krećemo - kaže Husinec.
Osvrnuo se i na sudsku praksu i kontekst ovog gorućeg pitanja.
- Da se dogodi sudar, gdje bi se dogodio? Na sjecištu crnih strelica! Osnovno pitanje na sudu bi bilo: Koji je auto morao stati pred raskrižjem, a koji nije? Odgovor je jasan. Crveni je morao stati a bijeli nije - pojasnio je naš sugovornik, sudski vještak za promet.