Svima nama, koji imamo nekih godina, itekako su još živa sjećanja iz djetinjstva kad auti u pravilu nisu imali klimu. Zapravo jesu, onu tropsku, u ljetnim mjesecima. No baš tu dolazimo do najosjetljivijeg trenutka. Jer jednako tako se sjećamo da smo u vrućim danima ljeta s roditeljima putovali na more u hermetički zatvorenim autima.
Vegetirali bi u teškoj patnji na zadnjem sjedalu, što od mučnine, što od vrućine koja nije dala disati. Ali trpjelo se, jer cilj je bilo kupanje i zezancija na moru, što nije mala stvar.
I u toj patnji vraća se slika tate koji u nekom trenutku onako napola otvara jedan prozor, polako okrećući ručicu kao da lansira nuklearni projektil, a mamu odjednom hvata napadaj panike i toliko je uzrujana da samo što se ne katapultira kroz krov auta.
"Zatvaraj to, jesi normalan, ubit ćeš dijete propuhom!"...
E da, mame su vjerovale da iz propuha dolazi cijeli niz opakih boljki, baš kao i njihove mame, i one prije njih, i one još prije...
Oduvijek je na Balkanu propuh bio strašni monstrum zbog kojeg ćemo se prehladiti, ukočiti, dobiti upalu oka i uha, ili ne daj Bože nešto gore.
Zapravo, tko zna što sve ne.
Moderna vremena tek su mrvicu smanjila tu opsjednutost opasnostima što dolaze kao posljedica jezivog propuha, s obzirom na veliki broj dostupnih informacija u kojima liječnici govore da u medicini povezanosti između propuha i bolesti naprosto – nema.
No neka narodna vjerovanja ipak teško umiru, i na toj listi (uz gola leđa ili sjedenje na hladnom) propuh, kad su boleštine u pitanju, zauzima vrlo visoko mjesto.
I dalje ga mnogi smatraju strašnom, nevidljivom silom koja podmuklo prijeti našem zdravlju i životima. Pa se s pravom pitamo – umire li se od propuha samo na Balkanu, ili...?