Glavice četiri malena ptića stara tek dva, tri dana, proviruju ispod krila rodana Klepetana koji ih brižno grije dok je Malena u šetnji obližnjom livadom u Brodskom Varošu.
Epilog je to poznate priče o dugogodišnjoj vjernosti dviju roda iz Slavonskog Broda, Malene slomljena krila i njezina rodana Klepetana, koji se već 16 godina svakog proljeća iznova vraća Malenoj s 12.000 kilometara dalekog afričkog Juga.
Stjepan Vokić, umirovljeni školski domar koji brine o rodama, donio je na tanjuru malo mesa da ptići nešto pojedu i ojačaju dok im Klepetan ne donese ono što ulovi na nekoj od bara i potoka u brodskoj okolici.
- Malena je ovog proljeća snijela čak šest jaja. Ona i Klepetan stalno se izmjenjuje u gnijezdu, znaju da ako se jaja ohlade da od potomaka neće ništa. Zato i Klepetan sada, kad Malena siđe na ovu livadu da protegne noge, očinski grije dva preostala jajeta iz kojih će, nadam se, za koji dan izleći ptići - kaže Vokić.
- Klepetan i Malena su u ovih 16 godina na svijet donijeli 58 ptića, a s ovih 6 bit će to 64. To je rijedak primjer i u svjetskim razmjerima kad su rode u pitanju. I svi su oni uz pomoć Klepetana naučili letjeti i odletjeti put afričkog juga, a u proljeće se vrate. Ima ih tu na obližnjim električnim stupovima, svili su svoja gnijezda i imaju svoje obitelji, ali nerijetko svrate kod mene u dvorište da im dam što za pojesti - priča Stipa dok maleni jedu komadiće mesa.
Vokić zna da tek sada pred njim stoji veliki posao. Treba Malenoj priskrbiti hrane jer Klepetan će se već nekako snaći, a i pomladak trebu u kratkom vremenu stasati da na vrijeme budu spremni za prvi let, potom u srpnju za odlazak iz roditeljskog gnijezda put Lonjskog polja, a onda svi zajedno put juga Afrike.
-Teško mi je, mirovina mi je premala za sve ovo, ali ne bih Klepu i Malenu dao ni zašto na svijetu - zaključuje Vokić dodajući da je dobio nekoliko ponuda i da rode preseli u Baranju.