Kinesko selo Huaxi, kolokvijalnog naziva Selo bogataša, komunistička je krletka koja već godinama zbunjuje ostatak svijeta. Naime, svih 2000 registriranih žive u prostranim udobnim kućama, voze skupe Audije, BMW-e i Cadillace. Stanovnici imaju pravo na besplatnu zdravstvenu skrb i obrazovanje te barem 250.000 dolara na bankovnim računima.  

Nekad je Huaxi bio, kao i druga sela u Kini, siromašno poljoprivredno mjestašce sa oko 600 stanovnika. Sve dok se u njemu nije pojavio Wu Renbao, bivši tajnik Komunističke partije i odlučio u njemu provesti svojevrsni eksperiment, odnosno komunističku utopiju po uzoru na Maouvu viziju. 

Nazvao ju je Prvo selo ispod nebeskog svoda. Renbao je osnovao nekoliko investicijskih kompanija, otvorio tvornice i selo pretvorio u konglomerat specijaliziran za industrijsku proizvodnju.

U selu se nalazi Svjetski park s replikama poznatih svjetskih građevina poput Kipa slobode, opere iz Sydneya i neizbježno, Kineskog zida. Za pedesetu godišnjicu postojanja sela izgradili su neboder od 328 metara visine i 60 katova. U neboderu je hotel s 826 soba, a u njegovom prizemlju nalazi se zlatni kip bika.

Odeš - ostaješ bez svega

Ipak, život u najbogatijem selu u Kini ima svoju tamnu stranu i mnoštvo ograničenja. Stanovnici ne smiju napustiti selo jer time gube svu imovinu. Razgovori s medijima su strogo zabranjeni, a rijetke reportaže iz sela mogu se napraviti uz nadzor lokalnih vlasti. Svi rade sedam dana tjedno.

 - Ako mi baš treba slobodan dan, ponekad ga mogu dobiti - izjavila je svojedobno jedna radnica u tvornici tekstila. U selu ne postoje klubovi i kafići, a kockanje, droga i slični poroci su strogo zabranjeni.

Ipak, to što se želi prikazati kao socijalizam, kada se malo bolje pogleda zapravo je dobri stari kapitalizam. Svih 2000 građana su dioničari kojima raskošan život omogućuju dividende. Sve poslove u selu vodi Jiangsu Huaxi Group Corporation koja ima 57 podružnica i sedam holding kompanija.

Dobri, stari kapitalizam

Osim 2000 rezidenata koji uživaju sve povlastice, tu je i desetke tisuća 'proletera' koji žive na svega jednom kilometru kvadratnom iza točno naznačene granice, obavljaju teške fizičke poslove i ni približno ne uživaju iste privilegije kao 2000 žitelja sela.

- To je obično eksploatiranje, svih tih deseci tisuća ljudi koji žive 'iza žice' i rade u tvornicama za znatno manju plaću, ne mogu postati ravnopravni stanovnici odnosno dioničari. Da su svi ravnopravni članovi zajednice, Huaxi ne bi funkcionirao, istaknuo je profesor sa sveučilišta u Georgiji, Fei-Ling Wang za New York Times. 

POGLEDAJTE VIDEO: