Najbizarniji je bio slučaj obožavatelja koji je meso svoje mrtve neostvarene ljubavi mijenjao voskom, žbukom i žicama. Čak je spavao s njom u krevetu
Vidi originalni članak
Vjenčati se
U Kini smrt nije prepreka. Praksa je spajanje preminulih rođaka s odgovarajućim živim ili mrtvim partnerima. Brak ima religijsku funkciju da preminuli imaju sretniji zagrobni život. Prošle godine bila su zabilježena dva slučaja ubijanja prostitutki i mentalno bolesnih žena. Njihova tijela su prodavali kao žene duhove.
Odmatanje mumije na zabavi
U 16. stoljeću mislili su da lijekovi na bazi mumije, liječe sve. Francuski kralj Francis 1. dnevno je uzimao komadić mumije kao multivitamin. Krajem 19. stoljeća, bile su žrtve zabava s temom odmatanja mumija gdje je oskvrnuće bilo popraćeno koktelima.
Put oko svijeta kao skandalozna umjetnost
Počelo je 1996. godine u Japanu s Body Worlds egzibicijom. Muzeje su uzdrmala oderana tijela. Najveći problem je što se ne znaju porijekla tijela. Dr. Gunther von Hagens, čovjek koji stoji iza bizarne umjetnosti, ima dokumentirane dokaze da su donirana njegovoj organizaciji. Ali, njegova glavna konkurencija, Premier Entertainment, nema podatke za tijela. Aktivisti se boje da se radi o pogubljenim kineskim političkim zatvorenicima.
Leš kao gorivo za grad
Kremiranje troši veliku količinu energije. Neki evropski krematoriji dosjetili su se kako riješiti problem. U Švedskoj toplina koju proizvode krematoriji opskrbljuje strujom 10 posto domaćinstava.
Leš kao ruska turistička atrakcija
Kada je Vladimir Lenjin umro 1924. godine, Staljin ga je odlučio izložiti na Crvenom trgu stvarajući vječni komunistički trag. Osnovan je istraživački institut za biološku strukturu koji se brinuo o stanju tijela. Znanstvenici danas koriste iste metode koje se sastoje od kontrolirane klime, tretmana usisavanja i prozračivanja te umakanja u tajne mješavine kemikalija i bilja.
Leš kao lutka opsjednutog obožavatelja
Elena Hoyos bila je neostvarena ljubav samoprozvanog grofa Carla von Cosela. Nakon njne smrti od tuberkuloze 1931. godine, platio je njenoj obitelji da se pokopa u mauzolej iznad zemlje. Nakon dvije godine ukrao je njeno tijelo i skrio ga u kući. Čak sedam godina radio je na tome da očuva leš. Kako se raspadalo mijenjao je meso s žicama, voskom i žbukom Pariza. Dok obitelj nije otkrila, spavao je s njom u krevetu. Pokopali su je u neobilježenoj grobnici da je luđak ne može pronaći. Kada je umro, pokraj njega je nađena lutka koja je izgledala kao ona.
Leševi, ne širite epidemiju!
Poslije prirodnih katastrofa kao što su poplave ili potresi, običaj je da se tijela što brže pokopaju. Navodno, time se sprječava širenje epidemije. Ali, nema opasnosti. Većina patogenih gljiva ne može dugo preživiti u lešu. Veća opasnost su gomile ljudi koje završe zajedno u centrima za prihvat.
Leš kao okrivljenik na sudu
Davne 897. godine Papa Stjepan VI optužio je bivšeg Papu Formoza zbog prevare i kršenja crkvenih zakona. Problem je bio što je Papa Formoz umro devet mjeseci prije. Stjepan je ekshumirao tijelo, obukao ga i donio na sud. Da nije bila bizarna, scena bi bila komična.
Idi na 24sata
U Kini smrt nije prepreka. Praksa je spajanje preminulih rođaka s odgovarajućim živim ili mrtvim partnerima. Brak ima religijsku funkciju da preminuli imaju sretniji zagrobni život. Prošle godine bila su zabilježena dva slučaja ubijanja prostitutki i mentalno bolesnih žena. Njihova tijela su prodavali kao žene duhove.
Odmatanje mumije na zabavi
U 16. stoljeću mislili su da lijekovi na bazi mumije, liječe sve. Francuski kralj Francis 1. dnevno je uzimao komadić mumije kao multivitamin. Krajem 19. stoljeća, bile su žrtve zabava s temom odmatanja mumija gdje je oskvrnuće bilo popraćeno koktelima.
Put oko svijeta kao skandalozna umjetnost
Počelo je 1996. godine u Japanu s Body Worlds egzibicijom. Muzeje su uzdrmala oderana tijela. Najveći problem je što se ne znaju porijekla tijela. Dr. Gunther von Hagens, čovjek koji stoji iza bizarne umjetnosti, ima dokumentirane dokaze da su donirana njegovoj organizaciji. Ali, njegova glavna konkurencija, Premier Entertainment, nema podatke za tijela. Aktivisti se boje da se radi o pogubljenim kineskim političkim zatvorenicima.
Leš kao gorivo za grad
Kremiranje troši veliku količinu energije. Neki evropski krematoriji dosjetili su se kako riješiti problem. U Švedskoj toplina koju proizvode krematoriji opskrbljuje strujom 10 posto domaćinstava.
Leš kao ruska turistička atrakcija
Kada je Vladimir Lenjin umro 1924. godine, Staljin ga je odlučio izložiti na Crvenom trgu stvarajući vječni komunistički trag. Osnovan je istraživački institut za biološku strukturu koji se brinuo o stanju tijela. Znanstvenici danas koriste iste metode koje se sastoje od kontrolirane klime, tretmana usisavanja i prozračivanja te umakanja u tajne mješavine kemikalija i bilja.
Leš kao lutka opsjednutog obožavatelja
Elena Hoyos bila je neostvarena ljubav samoprozvanog grofa Carla von Cosela. Nakon njne smrti od tuberkuloze 1931. godine, platio je njenoj obitelji da se pokopa u mauzolej iznad zemlje. Nakon dvije godine ukrao je njeno tijelo i skrio ga u kući. Čak sedam godina radio je na tome da očuva leš. Kako se raspadalo mijenjao je meso s žicama, voskom i žbukom Pariza. Dok obitelj nije otkrila, spavao je s njom u krevetu. Pokopali su je u neobilježenoj grobnici da je luđak ne može pronaći. Kada je umro, pokraj njega je nađena lutka koja je izgledala kao ona.
Leševi, ne širite epidemiju!
Poslije prirodnih katastrofa kao što su poplave ili potresi, običaj je da se tijela što brže pokopaju. Navodno, time se sprječava širenje epidemije. Ali, nema opasnosti. Većina patogenih gljiva ne može dugo preživiti u lešu. Veća opasnost su gomile ljudi koje završe zajedno u centrima za prihvat.
Leš kao okrivljenik na sudu
Davne 897. godine Papa Stjepan VI optužio je bivšeg Papu Formoza zbog prevare i kršenja crkvenih zakona. Problem je bio što je Papa Formoz umro devet mjeseci prije. Stjepan je ekshumirao tijelo, obukao ga i donio na sud. Da nije bila bizarna, scena bi bila komična.