Godine 1978. egipatski je predsjednik dobio Nobelovu nagradu za mir, zajedno s izraelskim premijerom Menachemom Beginom, za Sporazum iz Camp Davida, ugovor kojim je uspostavljen mir između Egipta i Izraela. Samo tri godine kasnije, jedan od najblistavijih trenutaka Sadatove političke karijere stajao ga je glave. 

Anwar Sadat na čelu je Egipta bio od 1970. godine, kada je toj poziciji naslijedio slavnog Gamala Abdela Nassera. Godinama je uživao veliku podršku egipatskog naroda, a mir s Izraelcima stvario mu je brojne kako unutarnje, tako i vanjske neprijatelje. Arapske nacije žestoko su negodovale, a ponajviše, dakako, Palestinci, zbog vlastite vrlo teške povijesti s Izraelom. Egipat je čak izbačen iz Arapske lige, a Yasser Arafat mu je poručio 'da može potpisivati što god hoće, ali lažni mir neće potrajati'. 

Različite džihadističke skupine u Egiptu su se dodatno radikalizirale i sve su glasnije iskazivale nezadovoljstvo zbog sporazuma s Izraelcima. Te su skupine inače simpatizirale Sadata koji ih je želio integrirati u egipatsko društvo, no ovo je bila kap koja je prelila čašu. U tom su trenutku pozvali na svrgavanje predsjednika i uspostavu vlasti temeljene na islamskoj teokraciji. 

Džihadisti su se inflitrirali u različita državna tijela i najvažnije - u vojsku, te strpljivo čekali pravu priliku za 'miniranje' sustava. Glavni zapovjednik El-Jihada Abbud al-Zumar skovao je plan prema kojem je trebalo pobiti sve glavne lidere u zemlji, preuzeti središnjicu vojske i Državne sigurnosti te zgrade nacionalnog radija i televizije. Tamo su se trebale emitirati vijesti o revoluciji što bi, bio je plan, na noge diglo cijeli narod koji bi se pobunio protiv sekularne države. 

U veljači 1981. godine sigurnosne su službe doznale za plan El-Jihada, a Sadat je naredio uhićenja više od 1500 džihadista i simaptizera te radikalne organizacije. Svi nevladini mediji morali su prestati s radom. No, sigurnosne su službe napravile jedan propust - nisu detektirale džihadističku ćeliju u vojsci koju je predvodio poručnik Khalid Islambouli. 

Tog 6. listopada 1981. godine u Kairu se održavala vojna parada kojom se slavila obljetnica operacije Badr u sklopu koje je egipatska vojska 1973. godine prošla kroz Sueski kanal i Izraelcima otela mali dio Sinajskog poluotoka. Sadat je bio zaštićen s četiri 'sloja' zaštite, a čuvalo ga je osam tjelohranitelja. 

i dok su nad okupljenim narodom prelijetali avioni, ispred njih su prolazili kamioni koji su za sobom vukli artiljeriju. U jednom od njih bili su atentatori predvođeni Islamboulijem. Taman u trenutku kada su prolazili ispred predsjednika, prisilili su vozača da stane. Islambouli je iskočio iz kamiona, i krenuo prema Sadatu s tri ručne granate pod kacigom. Ono što je sve kasnije zbunjivalo je činjenica da je predsjednik u tom trenutku ustao i pozdravio islamboulija. On je naime mislio da je sve dio ceremonije.  

No, to je bio alarm za ostale atentatore koji su izašli van i počeli pucati iz Kalašnjikova po loži u kojoj se nalazio Sadat. On je pao kao pokošen, baš kao i još desetero ljudi koji su umrli toga dana. Među njima su bili i kubanski veleposlanik, omanski general i koptski biskup. Uz 11 žrtava ozlijeđeno je 28 ljudi, a među njima i dopredsjednik Hosni Mubarak te irski ministar obrane James Tully. 

Tajne su službe reagirale relativno brzo. Jednog su napadača ubile, a tri uhitile. Predsjednik Egipta helikopterom je prevezen u bolnicu gdje ga je operiralo 11 liječnika. Umro je dva sata kasnije. 

Atentatori su osuđeni na smrt i smaknuti 1982. godine, a na mjesto predsjednika Egipta došao je Hosni Mubarak, čovjek koji će tu ostati punih 30 godina, sve do Arapskog proljeća 2011. godine. 

Upravo je on, smatra i danas Sadatova kći Roqaya al-Sadat, bio iza atentata na njenog oca. 

- Bio je to Hosni Mubarak. On je na kraju imao najviše koristi od pokolja, a pomogli su mu Amerikanci i Izraelci, izjavila je prije nekoliko godina.