Prije nekoliko dana na prodaju je ponovno stavljen dvorac 'Vinica', impresivno zdanje iz 17. stoljeća koje se nalazi uz magistralnu cestu Varaždin - Maribor. Njegova je cijena 800 tisuća eura tj. nešto više od šest milijuna kuna i da - kupiti ga možete na Njuškalu. 

Dvorac ima četiri krila, ne računajući podrum i potkrovlje, te atrij u sredini. Sve to proteže se na čak dvije tisuće kvadrata uz okućnicu od 50 tisuća kvadrata.

'Vinica' također ima sedam parkirnih mjesta, 15 soba te centralno grijanje. Građevinska i uporabna dozvola se podrazumijevaju, ako ste baš sitničavi. Ipak se dvorac ne kupuje svaki dan. 

Tko zna kako bi nekadašnji kraljevi, plemići i grofovi reagirali da su znali da će se njihova zdanja jednoga dana prodavati u oglasnicima. No, zanimljivo, dvorac 'Vinica' pritom nije iznimka. Oglasnici su puni hrvatskih dvoraca koje možete kupiti ukoliko vas baš 'žulja' tih nekoliko milijuna u džepu i ukoliko se želite osjećati poput kralja. 

U Vinici se nalazi i dvorac 'Opeka' koji je prije nekoliko godina htio kupiti vrlo bogati Rus i to za 5,6 milijuna kuna. Čovjek je na kraju odustao od zdanja poznatog i kao 'Bambellesov dvorac', prema jednom od njegovih vlasnika. Sagrađen je krajem 17. stoljeća, a u domovinskom je ratu služio kao mjesto za novačenje hrvatskih vojnika. Kasnije su u njemu bile izbjeglice, a od 1995. godine je prazan i prepušten zubu vremena, piše Express.hr. 

U Varaždinskoj županiji se preko Njuškala može kupiti i dvorac 'Bela I' koji je nešto jeftiniji - zdanje od 1515 kvadrata grijano na drva koje ima 15 soba i okućnicu od 32 tisuće kvadrata stajati će vas 4,9 milijuna kuna. 

Ovaj je dvorac izgrađen 1605. godine za mađarsku plemićku obitelj Pethö de Gerse čiji su članovi u Hrvatskoj obavljali važne javne dužnosti. 

Još jeftinije, za 550 tisuća eura, na Njuškalu se može kupiti dvorac 'Mali Tabor'. Radi se o zdanju u srcu Hrvatskog zagorja smještenom tri kilometra zapadno od Huma na Sutli. Dvorac je sagrađen kao kaštel u drugoj polovini 15. stoljeća, a bio je u vlasništvu Ivaniša Korvina, Jurja Brandenburškog, obitelji Ratkaj, Josipa Wintershoffena, obitelji Jelačić te baruna Kavangha i njegovih potomaka. 

Dvorac je danas nažalost u vrlo lošem stanju, a prostire se na ukupno 1254 kvadratna metra na zemljištu površine od 50 tisuća kvadrata. 

Sigurno najskuplji dvorac na našoj listi je 'Dioš', dvorac smješten u Diošu, mjestu blizu Daruvara. Ukoliko ste osvojili jack-pot ili dobili neočekivano nasljedstvo od zaboravljene ujne iz SAD-a, to će vas prekrasno zdanje 'olakšati' za gotovo 12 milijuna kuna. 

Dvorac je 1904. godine sagradila obitelj Tukory, a kasnije je vlasništvo bilo u rukama obitelji Kulmer, Švicarske banke i Banovine Hrvatske. Početkom Drugog svjetskog rata dvorac je kupio katolički red Salezijanaca za podučavanje pomladka. Krajem 1945. dvorac je nacionaliziran. Dio je prenamijenjen u školu, a dio u stanove za učitelje. Dio je korišten i za vojnu obuku te tečajeve veterine i poljoprivrede. 

Godine 1995. 'Dioš' je vraćen u vlasništvo Salezijanaca, a otad je opet poznatiji kao 'Marijin dvor'. 

Za svotu od milijun i pol eura kupac može očekivati zdanje od čak 7000 kvadratnih metara te okućnicu od vrtoglavih 114 tisuća kvadrata. U izvještaju konzervatorske službe iz 1972. godine stoji kako se 'Dioš' od ostalih dvoraca razlikuje 'neuobičajenom arhitektonskom koncepcijom te impresionira inventivnošću i bogatstvom arhitektonskih elemenata'. Ne zvuči uopće loše, zar ne?

I dok brojni hrvatski dvorci teško pronalaze kupce ili zbog cijene ili zbog lošeg stanja, neki su već završili u rukama imućnih Hrvata ili stranaca koji su ih obnovili. Roman Abramovič je tako svojedobno bacio oko na dvorac 'Skočibuhu' na otoku Šipanu, a divio mu se i katarski emir, zaključuje Express.hr.