Od kolijevke pa do groba, najljepše je đačko doba. I to vam doba, uz prijatelje iz razreda, svakako obilježavaju vaši učitelji i učiteljice, profesori/profesorice. Ne cijenimo ih dovoljno, a kad prođemo srednju školu, možda dođemo i do fakulteta, shvatimo koliko su nas zapravo naučili. I koliko smo ih malo tada poštivali.
U ovo doba pandemije smo tek shvatili koliko se daju za klince i koliko su se spremni prilagoditi i izvanrednih situacijama koje su nas zadesile kroz 2020. godinu.
Uvijek se priča o tome kako imaju tri mjeseca godišnjeg odmora na ljeto, što nije potpuna istina, nerijetko se u njih upire prstom kada dijete ima loše ocjene, umjesto da se fokus prebaci na dijete koje je lijeno i ne želi učiti.
Na jednom mjestu skupili smo najčešće predrasude o zanimanju učitelja i profesora.
'Imaju skoro 3 mjeseca godišnjeg odmora'
Netočno, imaju gotovo jednako godišnjeg odmora kao i svi ostali koji ne rade u školama. Dapače, sjednice im traju nekad i do sredine srpnja, a počinju već sredinom kolovoza. Uostalom, treba im odmor od 'svakakvih' učenika.
'Subjektivni su u davanju ocjena'
Prije nego što kažete da vas profesor/ica mrzi, zapitajte se koliko ste stvarno učili za ispit i kako ste se ponašali na njegovim/njezinim predavanjima. Čast iznimkama.
'Misle da je njihov predmet svetinja'
Kad provedete 5 i više godina na fakultetu, pa nakon toga prolazite kroz raznorazne prakse i u početku radite za minimalac, shvatit ćete da je svaki predmet bitan.
'Maltretiraju nepotrebnim ispitima'
5-minutni testići, usmeno ispitivanje i ostali strahovi učenika na kraju se ispostave korisnim jer su jedino što učenika tjera na konstantno učenje i ponavljanje gradiva.
To je otprilika jednako onome: 'E, da sam svaki dan došao doma i samo prelistao gradivo toga dana...'
'Uče nas nebitnim stvarima'
Istina je da su udžbenici preplavljeni nebitnim informacijama i da im nedostaje 'bitnog' gradiva, ali profesori većinom s učenicima rade upravo ono što je u udžbenicima i radnim bilježnicama, rijetko kad van tog.
'Ne znaju se prilagoditi modernom dobu i još koriste one grafoskope iz kamenog doba'
Neki da, neki ne. Ovisi jeste li naletjeli na mlađahnog učitelja/učiteljicu koja je tek izašao/izašla s faksa i zna sve 'cake' modernog doba, pogotovo kako digitalnim prikazom gradiva zainteresirati djecu internertskog doba. Ako naletite da staru gardu koja se ne zna prilagoditi i digitalizirati, da, vrhunac dana će vam biti prepisivanje gradiva s nečeg ovakvog:
'Više nemaju strpljenja i teško im se prilagoditi svakom učeniku ponaosob'
Danas su djeca sve zahtjevnija. Postoje ona s poremećajem koncetrancije, s ovim ili onim problemima... Njih je 30-ak takvih u razredu, ili možda manje, a ostatak je učenika uzoran i vrijedan. Zar nije nepravedno prema onima koji su uzorni, veliku većinu sata posvetiti onome koji zabušava ili mu ne ide? Vjerujemo da se i njima takvima posvete, ali takva djeca ponekad istiskuju i veliku dozu predanosti i energije...
Pod neviđenim su povećalom roditelja
Ovo je takva istina da ne može biti veća! Nekad se djecu pitalo zašto imaju loše ocjene u školi, danas se pita učitelje zašto je to tako jer su, prema nekim roditeljima, upravo njihova djeca ta koja su zakinuta...
Štede na bodovima i boljim ocjenama...
Pa nisu bodovi i ocjene kruške i jabuke da se samo tako dijele. I njih se treba zaslužiti, a ako se kod nekog učenika vidi kontinuirani napredak, naravno da će se taj trud i nagraditi 'poklanjanjem' boda na testu jer ti upravo on fali do bolje ocjene...
Kad imaju loš dan, onda je i svim učenicima loš dan
Kad ulazi u razred, već mu po licu vidite da je bijesan. I onda bude strah i trepet. Istina, po pokretima tijela, facijalnim ekspresijama i tonu glasa učenici mogu bez problema uvidjeti da postoji neki problem ili da nastavnik jednostavno ima loš dan i ne da mu se. Iako, učitelji bi trebali svoje privatne probleme ostaviti doma. Trebali bi i mi pa to ne radimo baš uvijek.
Kad oni kasne na sat, nikome ništa
Iako vjerujemo da to rijetko rade, sigurno za taj čin imaju opravdani razlog. A kao da je učenicima loše da im sat traje 30 minuta umjesto tih ponekad predugih 45...
Nastavnici zapravo imaju lagan posao
Jedan nastavnik, zaposlen puno radno vrijeme, predaje otprilike 20 nastavnih sati u tjednu. To je 900 minuta (iliti 15 sati) potpune koncentracije. Bez prekida, pauza, provjeravanja emaila, facebooka, ili vijesti, piše h-alter.org.
Nastavnici uvijek predaju jedno te isto
Nastavnici ne samo da trebaju biti stručni u svom području, nego moraju stvoriti okruženje koje je podobno za učenje u razredu u kojem se nalaze. Svake godine morate biti spremni proučiti nove udžbenike i druge materijale i odrediti kako ćete ih koristiti u nastavi. Ako ste ikad morali nešto izlagati ili suvislo govoriti pred skupinom ljudi znat ćete da samo izlaganje nije kraj priče, piše h-alter.org.
'Nastavnici su mediokriteti koji nisu dovoljno ambiciozni za 'ozbiljnije' zanimanje'
Učenje i podučavanje su ozbiljni, emotivni i osobni procesi, pa ćete u učionici iskusiti neposredan dojam izloženosti i iskrenosti. Taj oblik interakcije nećete pronaći u takozvanom "stvarnom" radnom svijetu, gdje se možete skrivati iza "ozbiljnih" emailova, zakona ili viših sila, piše h-alter.org.