Dan nakon što je Franci dobio sve potrebe papire za prelazak granice supruga i ja odlučili smo da idemo s njim na kavu u Zagreb, kazao nam je Janez Cetin iz slovenske općine Škofljica. On je u petak svog petomjesečnog kućnog ljubimca, na iznenađenje Zagrepčana, na povodcu prošetao užim centrom hrvatske metropole. Iako su na svu potrebnu dokumentaciju čekali gotovo tri mjeseca na slovenskoj, ali i hrvatskoj granici policajci nisu ni pogledali Francijeve dokumente, ispričao je Janez.
- Idemo u grad jer želimo Francia naviknuti na ljude. Više ih se gotovo ne boji, jedino što od njih želi dobiti je poslastica - navodi.
POGLEDAJTE VIDEO:
I dok u društvu djece nema nikakvih problema, ali na pojedine kad ih ugleda na 50 metara ljutito puše. Zašto, Janez ne zna ni danas. Zanima nas čime se najbolje može podmititi noja.
- Jako voli banane, tvrdo kuhana jaja, salate, ali i kekse. Sve što mu daš - smije se Janez.
Franci i njegovi pernati prijatelji nandui Nina i Nande iz obitelji Cetin dobro su poznati diljem susjedne države. Zovu ih na razne proslave i televizijske emisije pa se slobodno može reći da su već prave zvijezde.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Lijepo nam je bilo u Zagrebu. Razmišljamo da bi trebali ići u druge obližnje europske metropole, a možda i u Bruxeless - kazao je vlasnik afričkog noja.
Supružnicima Cetin želja je imati školu za jahanje na nojevima. To će biti moguće za šest mjeseci kada Franci dovoljno ojača. Riječ je o afričkom noju. Mužjaci narastu do 2,8 metara i teže oko 120 kilograma, a žive 70 godina.
Sve je počelo komentarima da su nojevi opasni i da se ne mogu pripitomiti.
- Budući da sam takve naravi da uvijek moram pokušati što drugi kažu da je nemoguće odlučio sam pripitomiti noja. Supruga i ja krenuli smo s nanduima koji su manji od pravog afričkog noja. Podigli smo Ninu i Nandeta. Zatim smo se dogovorili da ćemo pokušati s još jednim – priča Janez.
Dobili su noja kojeg su nazvali Maksi. Nažalost on je uginuo. Naime, postotak preživljavanja malih nojeva u zatočeništvu je, navodi, samo 10 posto, a nije mnogo veći ni u prirodi. Najkritičnije razdoblje su prva dva mjeseca. Nakon gubitka Maksia skoro su odustali, ali na nagovor prijatelja odlučili su pokušati još jednom. Tada im je stigao Franci. Za razvoj nojeva potrebno je puno kretanja. Budući da nojevi do svoje šeste godine ne mogu dovoljno dobro regulirati tjelesnu temperaturu zimi ga oblače u vuneni prsluk.
- Najsretniji je kad mu se u šetnji pridruži pas Suljo – kaže Janez Cetin.