10. Balonom na vrući zrak u - svemir

Da se pitalo Jamesa Glaishera i Henryja Coxwella, Yuri Gagarin nikada ne bi postao čovjek u svemiru. Bili bi to upravo oni još 1862. godine. Nakon što su im engleske vlasti odobrile budžet, oni su iz Wolverhamptona 5. rujna prema svemiru poletjeli u - balonu na vrući zrak. 

Sve je bilo donekle u redu do osam kilometra nadmorske visine kada se temperatura zraka spustila do -20°C. Nekoliko životinja koje su poveli sa sobom su uginule, a na visini od 9,6 kilometara dobili su dekompresijsku bolest i srušili se. Na 11. su kilometru ostali bez svijesti, taman nekoliko sekundi nakon što je Glaisher uspio odvrnuti ventil nakon čega se balon počeo spuštati. 

To Glaishera nije obeshrabrilo. Čovjek je poduhvat pokušao ponoviti još 21 put. 

9. Telepatski izvještaj s tonućeg Titanica

W. T. Stead, urednik lista 'The Pall Mall Gazette', dobar je dio karijere tvrdio da s ljudima može komunicirati telepatski. Iskušavao je to na svojoj tajnici i sa svojim kolegama. Čak je tvrdio da je veliki dio svojih intervjua s političarima odradio na daljinu, također telepatski. 

Nakon što je to tvrdio godinama, u sve su pomalo povjerovali i njegovi novinari koji su tvrdili da im je upravo W.T. Stead telepatski slao izvještaj s Titanica u trenutku kada je on tonuo. Pogađate, Stead je završio na dnu oceana, uz olupinu legendarnog Titanica. 

8. Znanstvenik koji je psa učio čitati

Sir John Lubbock bio je jedan od vodećih britanskih znanstvenika u viktorijansko vrijeme. Iza sebe je ostavio mnoga velika postignuća, a jedno od njih sigurno nisu stotine sati koje je utrošio kako bi svog psa naučio - čitati. 

Lubbock je bio uvjeren da je pse moguće podučiti engleskom jeziku i to na vrlo kompleksnoj razini. Na kraju 'rada' sa svojim psom tvrdio je da je znanstveno dokazao da psi mogu čitati. 

7. Komuniciranje s Marsom

Godine 1888. Giovanni Schiaparelli je svijetu objavio da je na površini Marsa uočio - kanale. Nespretni prevoditelj je pak riječ 'canali' umjesto u 'channels' preveo kao 'canals' što je, piše Listverse, impliciralo prisutnost inteligencije. Brojni znanstvenici tada su odlučili zasukati rukave i pronaći najbolji način za komunikaciju s - Marsovcima. 

Jedna je imućna Francuskinja čak odlučila financirati postavljanje divovskih zrcala diljem svijeta kako bi se na Mars slali signali u obliku Morseovog koda. Kada ih vide, mislili su neki, Marsovci će nam odgovoriti na isti način. Tri godine kasnije je, velikog li čuda, projekt ugašen. 

6. Naočale za konje

Godine 1983. jedan je vlasnik konja zaključio da je njegov konj kratkovidan pa je s njim ušetao u optiku gospodina Dollanda i za njega naručio - naočale. Dolland je pak u tom trenutku osjetio životni poziv nakon čega je razvio teoriju da su svi konji kratkovidni. U narednim je godinama testirao brojne modele na nekoliko desetaka konja da bi na kraju ispalo da konji imaju upravo onakav vid kakav im i treba. 

5. Elektrošokovima na - testise

Viktorijansko je društvo silno pazilo na ženstvenost i muževnost. Nedostatak muževnosti, što god taj pojam točno značio, brinuo je i brojne znanstvenike pa su izmislili pojas čija je namjena bila povrat 'energije muževnosti'. Bio je to pojas koji je testise onoga koji ga je nosio 'stimulirao' elektrošokovima.

Električna je energija bila još uvijek relativno novo otkriće pa se neko vrijeme smatrala čudesnim lijekom za baš sve. Moramo li uopće naglašavati da 'čudotvorni' pojas na tržištu nije izdržao previše dugo?

4. Pčele kao - kućni ljubimci

John Lubbock, čovjek kojeg smo ranije spominjali kao znanstvenika koji je vjerovao da psi mogu naučiti čitati, imao je još jednu neobičnu opsesiju. On je, naime, pčele želio pretvoriti u savršene kućne ljubimce. Htio ih je naučiti da mu jedu iz ruke, dopuštaju mu da ih mazi i da - napadaju na zapovijed. 

Kasnije je tvrdio da je jednu pčelicu uspio 'pripitomiti' u kućnog ljubimca, ali samo na devet meseci nakon čega je - uginula. 

3. Optografija

Oko 1880. znanstvena je zajednica u Engleskoj zaključila da se zadnji prizor koji vidimo na neki način fizički 'ureže' u oko. Kako bi to dokazali, osuđenicima na smrt su u posljednjim trenucima života pokazivali vrlo dramatične scene i onda im nakon smrti proučavali i secirali oči. 

Wilhelm Kuhne predvodio je ta istraživanja, a optografija je na neku 'foru' postala respektabilna istraživačka grana. U njoj, naravno, nije bilo nikakvog utemeljenja, a dovela je samo do toga da su brojni nasilnici i ubojice svojim žrtvama kopali oči, misleći da znanstvenici iz njih mogu vidjeti njihova lica. 

2. Znanstvenici koji su eksperimentirali na sebi

Iako je bila prepuna suludih eksperimenata i krivog poimanja znanosti, Viktorijanska era označila je ozbiljniju pojavu medicinske etike. Brojni znanstvenici zbog toga su pribjegli eksperimentiranju na sebi i svojim asistentima. 

Njemački kirurg August Bier i njegov asistent Augustus Hidelbrandt tako su si ubrizgavali kokain u kralješnice kako bi vidjeli hoće li nakon toga osjećati bol. Hidelbrandt je jednom prilikom svom šefu probušio vrat iz kojega je počela izlaziti spinalna tekućina. Mođusobno su se pržili žaračima, tukli se palicama, a jedan je drugome čak ozlijedio testise. 

Nakon što usred tih eksperimenata zbog kokaina nisu osjećali bol, imali su naviku napiti se do nesvjestice.

1. 'Čovjek koji je pojeo sve'

Wiliam Buckland bio je teolog, geolog i tip kojeg je mrzio čak i sam Charles Darwin. U jednom trenutku života čovjek je odlučio kako bi za znanost i nadolazeće generacije bilo dokumentirati okus svakog živog bića na svijetu. Tip je tako nadolazeće godine proveo kušajući sve od miševa, aligatora i urina šišmiša do štenaca. Eh da, kušao je čak i sačuvano srce kralja Luja XIV. Zbog toga je upamćen kao 'čovjek koji je pojeo sve'. 

Većina toga mu se svidjela, a najgorim je prozvao meso najobičnije, vrtne krtice. 

Izvor: Listverse