Krajem travnja 1874. godine dva su se brata igrala na plaži u južnom Bostonu. Tražili su školjke, a našli nešto što će im se usjeći u mozak do kraja života. Naime, u jarku su našli tijelo dječaka koji je bio gotovo potpuno gol, na tijelu je imao brojne ubode te ogroman rez na vratu. Genitalije su mu bile razrezane, a u oko mu je bio zabijen nož. 

Tko god da je počinio taj stravičan zločin, tijelo dječaka Horacea Millena na kraju je i zapalio. 

Dva brata šokirana prizorom munjevito su otrčala kući i sve ispričali roditeljima koji su pozvali policiju. Svima je bilo jasno kako je pred njima nedjelo monstruoznog i izopačenog uma. Još iste večeri braća Edward i Benjamin Harrington policajcima su ispričali kako su ranije toga dana vidjeli dječaka koji je trčao iz smjera mjesta na kojemu je pronađeno tijelo. 

Rekli su im da je bio vrlo visok i da je nosio kapu. Lokalna zajednica bila je u šoku, ali i u strahu. Ovo nije bio prvi takav zločin, a u svakome su stradala baš djeca. Policija je sumnjala da je počinitelj dijete ili mlađa muška osoba, no nisu uspjeli doći do nikakvih konkretnih dokaza. 

'Vuk samotnjak'

Jesse Pomeroy rođen je u Charlestownu u Massachusettsu, u studenom 1859. godine. Nikada se nije uklopio čemu je zasigurno pridonio i defekt u desnom oku. Njegova je zjenica bila prekrivena bijelom mrenom zbog čega je redovito bio predmet sprdnje u školi, a zbog toga ga je izopćila i zajednica. Od najmanjih nogu imao je hladan odnos s ocem, a fizički su ga zlostavljali svi koji su bili snažniji i veći od njega. 

Zbog toga se on, pak, iskaljivao na onima koji su bili manji i slabiji od njega. Brat se u jednom trenutku počeo interesirati za djevojke pa se ni on više nije družio s malim Jesseom. U isto vrijeme, otac ga je sve više fizički zlostavljao i tukao do krvi. 

Jedina utjeha u svemu tome bila mu je majka Ruth Ann Pomeroy. Ona je smatrala kako njen sin ima problema jer ga drugi zlostavljaju. Kada je počeo mučiti pa i ubijati životinje, Ruth je to protumačila kao još jedan znak njegove tuge i beznadnosti. 

'Dječak mučitelj'

Krajem 1871. godine brojna djeca iz obližnjeg Chelsea počela su prijavljivati zlostavljanja. Roditeljima i policiji prijavljivali su dječaka koji je bio veći i snažniji od njih. Neki od njih su i seksualno zlostavljani. Nepoznati dječak bi im prišao, ponudio ih slatkišima i sprijateljio se s njima. Kada je stekao njihovo povjerenje, odveo bi ih na neku od zabačenih lokacija i tamo ih mučio. 

Tek nekoliko mjeseci bilo je potrebno da nepoznati nasilnik dobije nadimak 'Dječak mučitelj' i 'Crveni vrag'. 

Nažalost, to je bio tek početak...

Mediji su počinitelja opisivali vrlo detaljno. U njima je Ruth Ann prepoznala upravo svojeg sina te nagovorila supruga da se hitno presele. Tako su završili u Bostonu. 

U kolovozu 1872. godine mali je dječak pronađen na obalama grada. Bio je živ, ali mučen. Nekoliko mjeseci kasnije pronađen je još jedan dječak privezan za telefonsku govornicu, a njegovo je tijelo bilo ispunjeno modricama. 

Za razliku od prethodnih žrtava, ovaj je dječak policiji dao ključnu informaciju. Opisao je dječaka koji je imao bijelu mrenu koja je prekrivala zjenicu njegovog desnog oka. Policija je napokon uhitila Jesseja i osudila ga na šest godina u popravnom domu. 

No, njegova je majka uspjela povući nekoliko veza i Jesse je na slobodi bio već nakon par mjeseci. Njihovi sugrađani bili su šokirani. 

Prvo ubojstvo, pa onda i drugo

Gotovo godinu dana Jesse je relativno mirovao. A onda je u ožujku 1874. godine Katie Curran nestala iz svojeg doma u južnom Bostonu. Ona je izašla kako bi kupila bilježnicu u trgovini koju su vodili Jesseovi roditelji. Tamo je viđena posljednji put. 

Pet tjedana kasnije na plaži je pronađeno tijelo Horacea Millena, četverogodišnjaka s početka ovog stravičnog slučaja. Kada ga je zahvaljujući svjedočenju braće Harrington uhitila policija, mladi Jesse na sebi je imao tragove krvi i ogrebotine po koži, a otisak čizama odgovarao je tragovima u pijesku na plaži. 

Jesse je, zaključili su brojni stručnjaci, bolovao od neodređene mentalne bolesti, a njegovo je ponašanje bilo potencirano lošom situacijom u obitelji. Smatrali su kako je Jesse mučio druge jer su drugi mučili i zlostavljali njega. Uz to je najvjerojatnije bio i ljubomoran na djecu iz sretnih i dobro uređenih obitelji jer ta djeca su imala ljubav kakvu on nikada nije mogao  osjetiti. 

Iako je bio maloljetnik, Jesse Pomeroy osuđen je za smrti Katie Curran i Horacea Millena na doživotnu kaznu zatvora. krajem 1876 godine, tri mjeseca prije 17. rođendana zatvoren je u državni zatvor u Massachusettsu. 

Tijelo djevojčice Katie pronađeno je kasnije u podrumu ispod trgovine koju su imali njegovi roditelji. Pronašao ga je novi vlasnik prostora. Jesse je priznao ubojstvo i objasnio da je djevojčicu ubio jer mu se to - sviđalo. 

- Sve je to ovdje - rekao je policajcima dok je prstom upirao u svoju glavu. 

Naredne godine Jesse je u zatvoru provodio učeći strane jezike, a njegov je psihijatar zaključio kako je hebrejski i njemački jezik naučio s 'velikom točnošću'. Uz to je počeo studirati pravo kako bi bolje razumio vlastiti slučaj i na temelju toga pisao pritužbe. Pisao je i poeziju. 

Starost je dočekao u samici, uz poeziju, knjige i studij prava

Za vrijeme izdržavanja kazne pokušao je pobjeći čak 12 puta. Pri jednom je pokušaju izgubio oko kada je pokušao preusmjeriti plinsku cijev. 

Psihijatrijski izvještaj iz 1914. godine zaključuje kako je Jesse 'pokazao najvišu ingenioznost i upornost kakva nije viđena u povijesti američkih zatvora'. 

Godine 1929. premješten je u bolnicu za kriminalce gdje je umro tri godine kasnije, taman uoči svojeg 73. rođendana. 

Jesse Pomeroy kasnije je ušao u svojevrsnu crnu legendu. Njegova knjiga poezije bila je rasprodana, a krenula su i nagađanja kako nije ubio 'samo' dvoje djece, već na desetke njih. No, dokazi pokazuju da je ubio dvoje djece, a mučio njih sedmero.