Sredinom studenog 1703. godine u grob je na groblju svetog Pavla uz Bastillu položeno tijelo muškarca koji je protekla tri i pol desetljeća proveo u najčuvanijim zatvorima Francuske. On će kroz naredna stoljeća postati najpoznatiji zatvorenik u francuskoj povijesti o kojemu se, paradoksalno, i dalje ne zna gotovo ništa. 

Postoji nekoliko verzija o njegovom životu i identitetu, ali tko je bio i zašto je 34 godine proveo u izolaciji je potpuni misterij. Ne zna se ni kako je izgledao jer je većinu života u zatvoru proveo pod - željeznom maskom. 

Prvi povijesni zapis o njemu potječe iz srpnja 1669. godine kada je državni tajnik za rat Marquis de Louvois u pismu upravitelju zatvora u Pignerolu (koji je tada bio dio Francuske) Bénigneu Dauvergneu de Saint-Marsu najavio dolazak zatvorenika pod imenom Eustache Dauger. 

- On je tek obični sluga, napisao je de Louvois, a ono što povjesničare zbunjuje i danas je činjenica da je ime zatvorenika napisano rukopisom drugačijim od ostatka pisma. Generalna je pretpostavka da je pismo napisao neki od službenika, dok je ime kasnije dopisao sam de Louvois. 

Eustachea Daugera spominje i francuski pisac i filozof Voltaire koji je tvrdio da je čovjek sa željeznom maskom bio stariji polubrat Luja XIV. Voltaire je naime i sam završio u Bastilli 1717. godine te je tamo kroz godinu dana sreo nekoliko ljudi koji su tvrdili da su bili u određenom kontaku s misterioznim zatvorenikom. Njegovu je teoriju dodatno razradio Alexandre Dumas za svoj roman 'Čovjek sa željeznom maskom' na kojoj je temeljen i film iz 1998. godine s Leonardom DiCapriom u glavnoj ulozi. 

Iako se radi o djelu fikcije, Alexandre Dumas povjesničarima je napravio popriličnu uslugu s obzirom da je istražio priču zatvorenika s maskom koliko je to uopće bilo moguće. 

Najstroži mogući zatvori za - sobara?!

Osim rukopisa u pismu koje je Marquis de Louvois poslao Saint-Marsu, sporna je i činjenica da ga je on u njemu nazvao 'slugom', a onda spomenuo da je osobno naredio njegovo uhićenje i za njega tražio najčuvanije zatvore. Zatvorenik, stajalo je u pismu, ne smije komunicirati ni s kim osim s osobnim čuvarom i to samo u 'izvanrednim, hitnim situacijama'. Ukoliko ikada pokuša započeti razgovor o bilo kojoj temi, istog trena ga se mora ubiti. 

Gotovo cijeli život o njemu je osobno brinuo Saint-Mars, a većina povijesnih zapisa o čovjeku sa željeznom maskom svodi se upravo na pisanu komunikaciju između Saint-Marsa i njemu nadređenih ljudi u Parizu. 

Saint-Mars je u ćeliju zaštićenu s nekoliko zaključanih vrata ulazio jednom dnevno kako bi zatvoreniku donio hranu i provjerio je li s njim sve u redu, o čemu je redovito izvještavao de Louvoisa. U njima je zatvorenika opisao kao vrlo mirnog i 'posvećenog volji Boga i kralja'. 

Bilo je to vrlo neobično. Naime, u Pignerolu su završavali isključivo zatvorenici koji su smatrani 'sramotom za državu' poput diplomata ili čovjeka koji se 'spetljao' s kraljevom nećakinjom bez njegova dopuštenja. Oni su se baš uvijek žalili ili pokušavali pobjeći. Ne i čovjek čije je lice skrivala maska. 

Krajem 1681. godine Saint-Mars je imenovan upraviteljem zatvora u Exillesu (danas dio Italije), a sa sobom je poveo i Daugera gdje su bili sve do 1687. godine kada su premješteni u zatvor na jednom od Lerinskih otoka nedaleko od Cannesa. 

Otprilike su se tada zemljom počele širiti glasine o zatvoreniku koji nosi željeznu masku. 

Saint-Mars je krajem 1698. godine imenovan za upravitelja Bastille, a misteriozni zatvorenik opet je premješten zajedno s njim. Hranio ga je njegov zamjenik, a jedan od službenika zapisao je kako je Dauger nosio masku od - crnog baršuna. 

Čovjek sa željeznom maskom je u Bastilli i preminuo 1703. godine, a na zatvorskom je groblju pokopan pod imenom 'Marchioly'. 

Zanimljivo, kraljeva je šogorica Elizabeth Charlotte u pismu svojoj ujni 1711. godine pisala kako je zatvorenik uz sebe uvijek imao dva mušketira koji su imali zadaću ubiti ga ukoliko skine masku, ali i kako je bio vrlo miran i posvećen te kako je u zatvoru imao sve što mu je trebalo. 

U narednim desetljećima i stoljećima teorije o pravom identitetu Eustachea Daugera samo su se gomilale, a ovo su neke od najpoznatijih.

Kraljev rođak

Prema Volairevoj teoriji, zatvorenik je bio sin Ane od Austrije i kardinala Mazarina te je prema tome bio nezakoniti polubrat kralja Luja XIV. Na tu se teoriju nadovezao pisac Alexandre Dumas koji je u svojoj knjizi zatvorenika učinio bratom blizancem kralja Luja.

Hugh Ross Williamson je pak tvrdio da je Dauger bio otac Luja XIV. Prema njemu, Luj XIII je bio jednostavno prestar i najvjerojatnije impotentan u vrijeme kada je začet Luj XIV. 

Francuski general

Francuski vojni povjesničar Louis Gendron je 1890. godine naišao na nekoliko kodiranih pisama koja je nakon toga proslijedio u odjel za dekriptiranje. Nakon tri godine neka su pisma dešifrirana, a jedno od njih je spominjalo zatvorenika generala Viviena de Bulondea. U njemu je Luj XIV naredio da se general smjesti u Pignerol, da ima stalnu stražu i - masku. 

Mnogi stoga tvrde da ne postoji daljnja potreba za pronalaženjem identiteta zatvorenika s maskom, no drugi pak kažu kako se priče ne poklapaju u potpunosti. Dok je Dauger umro 1703. godine, general je preminuo šest godina kasnije. 

Sluga

Francuski legislator Pierre Roux-Fazillac 1801. godine je rekao da je priča o čovjeku sa željeznom maskom kombinacija dvije osobe - zatvorenika i talijanskog diplomata Ercola Antonia Mattolija te sluge pod imenom Eustache D'auger. Andrew Lang je pak 1903. iznio teoriju da je Eustache Dauger bio pseudonim sluge Huguenota Rouxa de Marsillyja koji je uhićen nakon što je de Marsilly smaknut. Prema toj teoriji, njegov je sluga jednostavno previše znao, a zatvoren je kako nikada ne bi otkrio osjetljive podatke o svojem bivšem poslodavcu. 

Sin Charlesa II

Prema autoru Arthuru Barnesu Dauger je bio nezakoniti sin Charlesa II kojeg je Luj XIV odlučio uhititi jer je znao previše o odnosima između Engleske i Francuske.

Prema drugoj teoriji Dauger je bio Duke of Monmouth, potvrđeni nezakoniti sin Charlesa II. Duke of Monmouth je naime poveo pobunu protiv svojeg ujaka Jamesa II nakon čega je smaknut. Pisac Saint-Foix je 1768. godina zapisao da je smaknuće Manmoutha lažirano te kako je ubijen drugi čovjek dok je Duke of Manmouth postao 'maskirani zatvorenik'. 

Talijanski diplomat

Prema najpopularnijoj teoriji 19. stoljeća, Dauger je bio talijanski diplomat Ercole Antonio Mattioli kojeg su Francuzi uhitili 1679. godine i smjestili ga u Pignerol. S obzirom da je i on pokopan kao 'Marchioly', mnogi vjeruju da je to ultimativni dokaz da je talijan bio misteriozni čovjek sa željeznom maskom. Do tog su zaključka neovisnim istraživanjima došli i George Agar Ellis 1826. godine, ali i njemački povjesničar Wilhelm Broecking sedamdeset godina kasnije. 

No, ove su teorije pale u vodu kada su kasnije otkrivena pisma između Saint-Marsa i Marquisa de Louvoisa. 

Eustache Dauger de Cavoye

Prema pronađenim dokumentima, u Francuskoj je 30. kolovoza 1637. godine rođen čovjek pod punim imenom Eustache Dauger de Cavoye. Ukratko, on je bio sin vođe straže kardinala Richeliea koji se kao mladić pridužio vojsci gdje je bio pod zapovjedništvom Armanda de Gramonta Comtea de Guichea, hrabrog vojnika, notornog playboyja i biseksualca. 

Zajedno s njim Dauger de Cavoye je 1659. godine bio na zabavi na kojoj se pilo, zabavljalo, ali i na kojoj je održana crna misa te heteroseksualne i homoseksualne orgije. Nedugo nakon toga detalji zabave su se pročuli i u javnosti nakon čega ni Eustache ni Guiche nisu bili previše poželjni članovi društva, a Eustache je k tome 1665. godine pijan ubio dječaka. 

Godine 1930. francuski je povjesničar Maurice Duvivier povezao Eustachea s 'aferom otrova', skandalom u kojem su mnogi ugledni francuzi sudjelovali u crnim misama u kojima su koristili otrove. Pokrenuta je istraga, no zaustavio ju je Luj XIV nakon što je saznao da je u crnim misama sudjelovala i njegova omiljena ljubavnica Madame de Montespan. 

Otrove je pak navodno nabavljao kirurg 'Auger' zbog čega je Duvivier došao do zaključka da je to bio Dauger tj. čovjek koji je ostatak života proveo pod maskom u najčuvanijim zatvorima. 

No, sve sličnosti tu u biti završavaju. Naime, Dauger de Cavoye je umro u pariškom zatvoru Saint-Lazare, instituciji u koju su obitelji slali svoje 'crne ovce'. Dauger de Cavoye je dakle bio stotinama kilometara udaljen od Pignerola, zatvora u kojem je tada bio Dauger. Također, on je umro od alkoholizma krajem 1680-ih što je dovoljno da se i njega izbaci iz jednadžbe o Daugeru. 

Iako su prošla stoljeća, a fenomen misterioznog čovjeka sa željeznom maskom proučavale su tisuće povjesničara, prava istina o njemu, kako sada stvari stoje, možda nikada neće biti otkrivena. Ali jedno je sigurno - još dugo će raspirivati maštu povjesničara, ali i svih nas.