U progonima vještica koji su se u Srednjem vijeku proširili dobrim dijelom Europe, a onda i Sjevernom Amerikom, pogubljene su tisuće ljudi. Većina njih bile su žene, ali ni mučenje i spaljivanje muškaraca nije bila rijetkost. Suprotno vjerovanjima, kao što smo već pisali, lov na vještice nije predvodila Crkva, iako im nije ni odmagala. Recimo samo da su metaforički 'držali ljestve lopovu'. 

Lovovi na vještice najčešće su bili motivirani probitkom određenog pojedinca ili skupine koji su pod krinkom 'očuvanja vjere i borbe protiv sila zla' odlučili progoniti svoje osobne, političke ili poslovne neprijatelje. 

Progon nevinih ljudi nije se događao potpuno nasumično. Naime, kako bi netko bio proglašem vješticom ili vješcem trebao je zadovoljiti određene kriterije, a jedan od prvih koji je u tome postavio određene 'kriterije' bio je njemački svećenik Heinrich Kramer, član Dominikanskog reda propovjednika. 

Bio je previše i za Španjolsku inkviziciju

Kroz 1470-e godine njegova je moć u Crkvi rasla, a početkom 1480-ih procijenio je kako je dovoljno moćan da se uhvati u koštac s 'problemom' vještica. Njegove su metode u početku odbacivane, a onda ih je odlučio prikupiti u jednoj knjizi koja će kroz naredna stoljeća za mnoge biti ultimativni vodič za lov na vještice. Naslovio ga je 'Malleus Maleficarum'. 

Već prvo izdanje knjige 1487. godine je objavila jedna od najuglednijih izdavačkih kuća u Njemačkoj. Kramer je u njoj opisao vještičarstvo, a njegovo postojanje uopće nije dovodio u pitanje, piše Atlas Obscura. U njegovom se 'priručniku' također moglo saznati sve o njihovim moćima, kao i metodama regrutacije. 

Autor je također odredio na koji se način mora provesti suđenje, tko je podoban biti sudac na takvim suđenjima te kako se suci mogu zaštititi od crne vještičje magije. Naravno, posebnu je pažnju posvetio 'velikoj nevolji koju uzrokuju tvrdoglavo šutljive vještice', te na koji način iznuditi priznanje mučenjem. Ukoliko ne 'upale' obećanja i nagovaranje, savjetuje Kramer, vješticu treba izložiti učestalom mučenju, a početi treba s nježnijim metodama. 

'Žene slijede Sotonu jer su 'defektne' u duhu i tijelu'

Kramer je tvrdio da se vještaštvom najčešće bave žene koje postaju 'lutke' na koncima kojima upravlja sam Sotona. Zapisao je kako su žene labilnije i 'sklonije vjerovanju' te kao takve podložnije Sotoni i njegovim nagovorima da se priključe mračnom društvu kojim on predsjeda. No, tu nije bio kraj njegovom seksizmu. Kramer je također tvrdio da su žene temperamentnije, 'jače na jeziku', 'defektne u duhu i tijelu' te mnogo pohotnije od muškaraca. 

- Žena je zla po samoj prirodi jer brže počne sumnjati i propitkivati vjeru, zapisao je. 

Knjiga je postala toliko popularna da je tiskana u nekoliko desetaka izdanja uz pomoć drugih autora i 'stručnjaka' u polju. Njome su se do određene mjere služili i lideri Španjolske inkvizicije, no već u 16. su je stoljeću počeli odbacivati. No, baruni Wolkenstein - Rodenegg koji su upravljali Južnim Tirolom u Italiji ostali su joj vjerni sve do 17. stoljeća. U njihovom se dvorcu održalo i jedno od najpoznatijih suđenja u kojem je za vještaštvo osuđen muškarac. 

I tako je jedna knjiga uzrokovala brojne smrti u većini posve nevinih ljudi...