1. Lažno pismo uzrokovalo je Treći križarski rat

Godine 1184. pismo danas poznato kao 'Pismo iz Toleda' došlo je u ruke pape Klementa III. U njemu je stajalo da će u rujnu 1186. godine kasnije doći apokalipsa nakon teškog razdoblja poplava, suša, snažnih vjetrova i potresa. Iza pisma je stajalo prestižno Sveučilište u Toledu koje je baš nedavno uvelo kolegij iz astrologije. 

Pomoću nove 'znanosti', pokušali su, stajalo je u pismu,  predvidjeti budućnost i došli do zaključka da za dvije godine svijeta najvjerojatnije više neće biti. Iako se apokalipsa u to vrijeme navješćivala svako malo, Papa je totalno 'pao na foru'. 

U pismu iz Toleda stajalo je da će katastrofa najžešće pogoditi Meku i Bagdad i da će brojni muslimani u očaju prelaziti na kršćanstvo. Proročanstvo se proširilo cijelom Europom i izazvalo paniku među svećenstvom i plemstvom i, smatraju neki, postalo jedan od faktora koji je utjecao na početak Trećeg križarskog rata. 

Križari su u ratu uspjeli preuzeti Akru i Jaffu, ali ne i Jeruzalem. Ipak, bio je to jedan od uspješnijih križarskih ratova nakon kojeg je uslijedilo njih još šest. 

I, da... Pismo iz Toleda bilo je lažno. Obrazac na kojem je ispisano bilo je krivotvoreno i pravi autor nikada nije otkriven. Povjesničari smatraju da to najvjerojatnije nije bio netko tko je priželjkivao takav razvoj događaja, već se samo malo našaliti na tuđi račun. Kroz nekoliko narednih stoljeća modificirane su se verzije pisma još nekoliko puta širile Europom i svaki put iznova sijale paniku. 

2. Hrpa besmislica dovela je do kolonizacije Kanade

Tijekom svojeg drugog puta u Kanadu, francuski je istraživač Jacques Cartier naišao na indijansko pleme na području današnjeg Quebeca. Donnacona, poglavica plemena, u znak mu je dobre volje ustupio svoja dva sina kako bi ih odveo u Francusku i obrazovao ih da postanu prevoditelji. Nezadovoljni time, sinovi su Cartieru na putu glavu napunili pričama o Saguenayu, mističnom kraljevstvu na sjeveru prepunom zlata i ostalih dragocjenosti. Njegovi su stanovnici, rekli su mu, imali samo jednu veliku nogu, umjesto dvije. 

Oduševljen pričama, Cartier je priče prenio francuskoj aristokraciji. Francuski kralj je Jeanu-Francoisu Robervalu naložio da otplovi do Kanade i nađe mistično kraljevstvo neizmjernog bogatstva. On je pak našao samo ledena prostranstva nemoguća za normalan život i u Francusku se vratio praznih ruku.

Ipak, bilo je to, smatraju mnogi povjesničari, prvi korak u kolonizaciji teritorija danas poznatog kao Kanada i stvaranju te države. A braća su došla na svoje - vratili su se na rodnu grudu. 

3. Ogrlica koja je bila povod za Francusku revoluciju

Francuski kralj Luj XV. za života je naručio izradu tada najskuplje ogrlice u povijesti. No, umro je baš u trenutku kada je trebalo isplatiti raskošan komad nakita. Godine 1785. Jeanne de Valois, u Parizu poznata i kao Madame de la Motte, odlučila je da ona baš jako želi tu ogrlicu. 

Prvi korak ka tome bila je afera s kardinalom Louisom de Rohanom. Njega je uvjerila da kraljica Maria Antoaneta želi ogrlicu, no da bi je kupila potreban joj je posrednik. Jeanne mu je pokazala i pisma koja je navodno napisala upravo ona i u kojima ga je molila da joj bude posrednik. Iako su pisma bila zaista jeftine krivotvorine prepune gramatičkih grešaka, kardinal je 'pao na foru'. On se čak i sastao s kraljicom i dogovorio cijeli posao. Pod kraljicom mislimo na jeftinu prostitutku koju je Jeanne obukla u malo bolju haljinu. 

Nekoliko dana kasnije, skupocjena je orlica bila u posjedu prevarantice, a cijeli je slučaj razotkriven kad draguljarnica nije primila prvu ratu isplate. Umjesto da se cijeli slučaj odradi iza zatvorenih vrata, Antoaneta je sve namjerno pretvorila u javni skandal. Jeanne je kažnjena zatvorom, a de Rohan pošteđen. 

U trenutku izbijanja afere, Francuska je bila usred velike ekonomske krize, a narod je vladarima zamjerao rasipnost. Upravo zbog toga, Antoanetina strategija obila joj se u glavu. Naime, u očima naroda sve je izgledalo kao njen pohlepni pokušaj da se domogne basnoslovno skupog nakita. Iako je bila (u ovom slučaju) u potpunosti nevina, skandal je totalno narušio Antoanetin ugled. 

Bio je to jedan od prvih skandala koji će se nanizati kroz narednih nekoliko godina i koji će na kraju eskalirati u - Francusku revoluciju. O aferi je snimljen i film - 'The Affair of the Necklace'. 

4. Zbog nečije šale Džingis-kan je dobrano 'načeo' Europu

Sredinom 12. stoljeća caru Bizanta u ruke je došlo pismo čovjeka koji se zvao Prester John koji je tvrdio da je kralj izoliranog kršćanskog kraljevstva u Aziji okruženog neprijateljem po religiji tj. muslimanima. U pismu je stajalo da je kraljevstvo mjesto ogromnog bogatstva u kojemu se grade brodovi od smaragda, ali i neobičnog magićnog voća te čudnih bića poput ptica koje govore i imaju noge poput ljudi. 

Čim su pročitali stvari poput 'brodovi od smaragda', kraljevi tadašnjeg pokrštenog svijeta nisu razmišljali mnogo. Pomislili su kako bi im tajanstveni kralj bio od velike vojne pomoći pri osvajanju poganskih teritorija na kojima su živjeli pogani. 

No, mit se zagubio na nekoliko desetljeća, sve dok se svijetom nije proširila vijest o neobičnoj vojsci s istoka koja niže pobjede oko Perzije. 'To je Prester John ili netko od njegovih potomaka', poveselili su se vladari. Dobra je vijest bila ta da je nepoznata vojska zaista nanosila teške poraze protivnicima kršćana na istoku. Loša je vijest za Europu bila ta da Prester John nije postojao. Bio je to Džingis-kan, čovjek čije je carstvo u jednom trenutku zauzimalo čak 22% svijeta. Stvari su lakovjernim vladarima kršćanske Europe postale jasne tek kad je čovjek pokorio Mađarsku i Poljsku, piše Cracked.