Progoni vještica Europom su se proširili u 15. i 16. stoljeću, a sistematizirani su krajem 15. stoljeća, nakon objave svojevrsnog vodiča za lov na vještice naslovljenog 'Malleus Maleficarum' (na hrvatskom “Vještičji malj” ili, doslovno prevedeno, “Malj za zlotvore”). Njegov je autor bio Heinrich Kramer, Nijemac i član Dominikanskog reda koji je u svojem 'vodiču' ispisao sve poznato o vještičarenju, posebnim moćima vještica i njihovim metodama regrutiranja žena i, u mnogo manjoj mjeri, muškaraca.
Lovovi na vještice nakon Europe su se proširili i Sjevernom Amerikom gdje su između 1697. i 1693. godine održana neslavna suđenja u Salemu kada je osuđeno, mučeno i brutalno smaknuto 20 ljudi. No, presude su već krajem 17. stoljeća proglašene nevažećima, a obiteljima su isplaćene odštete. Svijet se pomalo, ali sigurno, okretao znanosti i prosvjeti, a Zagreb... U Zagrebu se lov na vještice tek zahuktavao.
Najpoznatiju vješticu mučili jer je - živcirala susjedu
Do sredine 18. stoljeća lov na vještice je u cijelom svijet više-manje utihnuo, osim na području današnje Hrvatske gdje je od sredine 14. stoljeća osuđeno oko 250 većinom žena i tek nekoliko muškaraca.
Pritom valja naglasiti da lov na vještice, suprotno vjerovanju, nije provodila Crkva, iako im nije ni odmagala, a Bog i vjera poslužili su samo kao vrlo dobro opravdanje za ostvarenje osobnih ciljeva. Sasvim obični građani svoje su susjede, članove obitelji i bližnje najčešće prijavljivali nesreće, ljubomore ili zavisti, a lov na vještice dobro je poslužio i onima koji su se željeli riješiti političkih ili pak poslovnih neprijatelja.
Vještičinu glavu nerijetko su tražile i cijele zajednice koje su bile pogođene bolestima, sušama, ili nekom drugom nepogodom ili nesrećom.
Najpoznatija zagrebačka vještica, piše Express, bila je Magda Herucina Logomer iz Križevaca. Ona je brutalno mučena tijekom 18. stoljeća pod sumnjom da se pretvarala u muhu kako bi živcirala susjedu Evu Oblačić. Da, dobro ste pročitali.
U Zagrebu se ubijalo sve dok nije reagirala carica
Osim što je u povijest upisana kao 'najpoznatija zagrebačka vještica', Magda Herucina Logomer bila je i posljednja zagrebačka vještica. Nakon što je procesuirana 1758. godine, za nju je čula čak i carica Marija Terezija. Zbog nje je pisala i banu Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, grofu Nadasdyu 'da se žurno u Beč dovede vještica Herucina Magda Logomer'.
Ona je u Beču smještena u kliniku i predana na proučavanje glasovitom liječniku Van Swietenu koji je, nakon dugotrajnog liječenja, Mariji Terezi podnio izvješće i u njemu naveo sve što je mislio o 'besmislicama i glupostima sudova u Hrvatskoj'.
Izmučena je Herucina potom puštena, piše dalje Express, a Marija Tereza je strogo zabranila progon i ubijanje 'vještica'.
Vještice su se u Zagrebu mučile prema uputama iz 'Malleus Maleficarum' - stiskani su im i drobljeni prsti, razbijane su im cjevanice, rastezalo ih se, isčašivali su im se i lomili zglobovi, a vrhunac mučenja bio je sakaćenje i razdiranje spolnih organa.
Kada je mučenje završilo, vještice su se kolima odvozile do 'Zvedišča', mjesta na današnjem raskrižju Streljačke ulice i Tuškanca. Onima koje su imale 'sreće' prvo su odrubili glavu pa ih tek onda spalili, a one optužene za najteže oblike vještičarenja spaljene su žive. Sve se, dakako, odvijalo pred velikim brojem okupljenih znatiželjnika.
'Žene slijede Sotonu jer su 'defektne' u duhu i tijelu'
U Zagrebu, kao i u ostatku svijeta koji se bavio lovom na vještice, stradale su većinom žene. Razloga za to je nekoliko, od bešćutnog patrijarhata pa do upute koje su pisale u 'Malleus Maleficarumu'. Dominikanac Kramer je u njemu naime objasnio da su žene labilnije i 'sklonije vjerovanju' te kao takve podložnije Sotoni i njegovim nagovorima da se priključe mračnom društvu kojim on predsjeda.
Tu, naravno, nije bio kraj njegovim besmislicama. On je također tvrdio da su žene temperamentnije, 'jače na jeziku', 'defektne u duhu' i mnogo pohotnije od muškaraca.
- Žena je zla po samoj prirodi jer brže počne sumnjati i propitkivati vjeru, zaključio je.