Logotipi nisu samo zaštitni znakovi nego i mediji koji oblikuju naše stvarnosti - i geografske i političke, i kolektivne i osobne. Ako ste možda pomislili da izložba "Yugo.logo" nije za vas jer ste rođeni nakon raspada Jugoslavije, griješite. Mnoga grafička rješenja s kojima smo odrastali nastala su upravo pedesetih godina prošlog stoljeća. Od Cockte, Francha, Lere, Ine, Zagrebačke banke, namještaja Meblo.
S logotipima iz bivše Jugoslavije i danas odrastaju generacije
Izložba "Yugo.logo - Grafička identifikacija u Jugoslaviji", otvorena do 26. svibnja u galeriji Hrvatskog dizajnerskog društva prikazuje više od 400 znakova i logotipa vizualnih komunikacija s prostora bivše Jugoslavije koje je skupio beogradski dizajner Ognjen Ranković. Svojevrsni je to "hall od fame" nekih od najznačajnijih i najproduktivnijih dizajnera s područja bivše države. U fokusu su trojica autora - Miloš Ćirić, Milan Vulpe i Ivan Dvoršak.
Ognjen Ranković (Beograd, 1991.) grafički je dizajner i fotograf, široj javnosti poznatiji kroz uličnu umjetnost i online arhiv dizajnerskog naslijeđa, te kao suradnik popularnog projekta Spomenik Data Base koji arhivira kulturno- umjetničku baštinu bivše države.
U razgovoru za 24sata, Ranković otkriva kako je nastala izložba, otkud interes za jugoslavenske logotipove i njihove dizajnere, te zašto niste morali biti rođeni i odrasli u Jugoslaviji da bi vam bili poznati.
Online arhiv jugoslavenskih znakova na Instagramu
"Na početku sam bilježio i fotografirao arhitekturu, stare i mahom propale tvornice u regiji iz čega je izniknuo projekt 'Yugo.Logo - Grafička identifikacija u Jugoslaviji'. Godinama sam stvarao online arhiv na Instagramu, ljudi su se iz svih krajeva bivše države javljali i slali logotipe i informacije o dizajnerima", rekao je Ognjen Ranković za 24sata.
Odrastao je u dijelu Beograda u kojem dominira industrijsko-arhitektonsko naslijeđe, pa se počeo ponašati kao turist u rodnom gradu i obraćati pažnju na sitnice i detalje.
"Skoro sam tri godine iznajmljivao studio atelje u zgradi BIGZ-a, beogradskog nakladnika, koji je do nedavno funkcionirao kao centar alternativne kulture u kojem su umjetnici iznajmljivali prostore. U nekom trenutku sam 'spazio' znak BIGZ-a i počeo istraživati više i o njemu i njegovom autoru Milošu Ćiriću koji je dizajnirao više od tisuću zaštitnih znakova za manifestacije, tvrtke, grbove gradova i klubova. Bio sam fasciniran njegovim stvaralačkim opusom kao i knjigom koju je napisao - Grafička identifikacija", rekao je.
BIGZ-ov znak je ikoničan, prepoznatljiv, efektan, premda, kako kaže Ranković, možda na prvi pogled ne šalje jasnu poruku, ali ostaje u sjećanju.
"Hall of fame" Rankovićeve izložbe čine Miloš Ćirić, Milan Vulpe i Ivan Drošak
"Ćirić je, osim što je bio produktivan dizajner, bio i 'arhivar' dizajnerskog naslijeđa. Arhivirao je heraldiku na Balkanu, objavio niz knjiga, a vrhunac je 'Ljetopis simbola' u kojoj je sadržano gotovo 10 tisuća ilustriranih priloga, od znakova, starih grbova."
U fokusu izložbe trojica su autora, odnosno njihovi radovi, pa uz Ćirića, Rankovićev 'hall of fame' čine i Milan Vulpe i Ivan Dvoršak.
"To je najuži izbor koji je galerija HDD-a mogla primiti. Naglasak je na ovoj trojici autora koji su ostavili veliki trag u zemljama bivše Jugoslavije. Iako postoji još mnogo sjajni dizajnera i u Sloveniji, Hrvatskoj, BiH, Makedoniji koji su bili produktivno, odabrao sam, po nekom, vlastitom instinktu njih trojicu. Nije to čitav 'hall of flame', čine ga još i radovi Judite Skalar, Dževada Hoze, Mirjane Martinović, Sanje Iveković, Kostadina Tančeva, Blaženke Kučinac, Borisa Ljubičića, Majde Dobravec, Matjaža Vipotnika, Mojce Vogelnik, Josipa Estera, Zorice Janjić, Vasila Micevskog, Milene Lazarević, Jania Bavčara, Dušana Bekara", objašnjava Ranković.
Od Cocke, preko FAP-a i Carbona, do Startasa
Ćirić, Vulpe i Dvoršak su, prema Rankoviću, razvijali i identitet zajednice, a ne samo znakove. I to dokazuje širok spektar dizajna u kojem su djelovali - od turizma, ugostiteljeva pa do petrokemijske industrije i obuće.
"Raspored dizajnerskih rješenja nije složen ni abecedno ni kronološki, nego je klasificiran po određenim kategorijama. Na izložbi su radovi čak 142 autora, od kojih su neki uradili po jedan znak. Mnogi čak i nisu dizajneri nego likovni umjetnici, produkt dizajneri, arhitekti, a među njima je i jedan pravnik."
Na izložbi su prikazani logotipi brojnih sportskih manifestacija poput Zimskih Olimpijskih igara u Sarajevu 1984. i Mediteranskih igara, stameni i 'tvrdi' znakovi građevinske i rudarske industrije, potom znakovi političkih manifestacija i događaja, kulture i umjetnosti (od muzike, radija, TV-a, filma, izdavaštva muzeja, centara kulture), pa do petrokemijske industrije, trgovine, ugostiteljstva, kućnih i higijenskih kemijskih potrepština.
Do dan danas nije poznat dizajner JAT-a
"Mnogi logotipi se i dalje koriste što dokazuje koliko su kvalitetni i svevremenski. Brojne tvornice su propadale i mijenjale upravu i državna uređenja, ali znakove su zadržale poput Zagrebačke banke, INE, Plive", dodaje.
Prikazani su i logotipi iz zdravstvene industrije pa do one prometne - od željeznica, avio kompanija, proizvodnje FAP-a i fiće namještaja, lijekova pa do popularnog JAT-a čiji je autor i dan danas nepoznat.