Ako je Nikica Jelavić podzemlje, kako govore Primorac i HDZ, kako onda zove ljude na kavu?

U predsjedničkoj kampanji 2009. godine, u kojoj je sudjelovao čak i Dragan Primorac, u drugi krug ušli su Ivo Josipović i Milan Bandić.

Bandić je ušao s teretom tridesetak kaznenih prijava i još desetina afera i skandala, a Josipović s teretom jedne afere "Zlatica" u kojoj se tvrdilo da je godinama prije toga navodno pogodovao svojoj obitelji pri izvlačenju novca iz propale štedionice.

Ta jedna afera protiv desetina Bandićevih afera.

Želio se stvoriti dojam ravnoteže. Jednom aferom željelo se poništiti desetine drugih afera i kaznenih prijava. Htjelo se uništiti Josipovićev kredibilitet i njegovu kampanju Nove pravednosti.

Klopka ili nešto drugo?

Nešto slično događa se s bizarnom, čudnom i još uvijek nedovoljno objašnjenom "aferom" Ivane Kekin, odnosno njezina supruga Mile Kekina koji je popio kavu s Nikicom Jelavićem, "ali ne nogometašem".

"To je bila klopka", zavapila je Ivana Kekin.

Okolnosti su još mutne i nerazjašnjene, ali u kontekstu predsjedničke kampanje ostat će zabilježeno da je suprug Ivane Kekin pio kavu s "kontroverznim poduzetnikom", akterom crne kronike, pravomoćno oslobođenim članom "zločinačke organizacije", ali i prijateljem Hrvoja Petrača.

Petrač tko?

Sad više, eto, nitko ne spominje Hrvoja Petrača, za kojeg se još uvijek ne zna gdje se skriva, kao jednog od aktera afere Beroš-Petrač, ali se zato sada nenadano ukazao još jedan akter crne kronike s kraja devedesetih, Nikica Jelavić.

Što su spremno, pa i s neskrivenim oduševljenjem, prihvatili premijer Andrej Plenković, kandidat Dragan Primorac, HDZ-ovci na društvenim mrežama, pa i protukandidatkinja Marija Selak Raspudić.

"Da se netko iz HDZ-a našao s Jelavićem, to bi bilo pitanje", kazao je Plenković, a Primorac natuknuo da bi Kekin mogla odustati od kampanje jer je "njezin suprug imao susret s podzemljem". "Onaj tko želi biti predsjednik države mora biti čist i ne smije participirati ni u kakvim aferama i korupcijama", kazao je kandidat stranke čiji je ministar zdravstva bio u kontaktu s Petračem.

Jelavić je nepoželjan?

Dakle, predsjednik Vlade, zajedno s jednim od favorita za ulazak u drugi krug predsjedničkih izbora, sugerira kako je Nikica Jelavić nekakav "član podzemlja", netko s kime se nepoželjno susretati, tko izaziva sumnju, kompromitira i sramoti.

Ali zašto je onda Nikica Jelavić, kao takav, i dalje na slobodi?

Zašto je problem sastajati se s njim? 

Zar država ne bi trebala zaštititi Kekinove, pa i sve druge građane, od poziva i susreta s osobom za koju i premijer i njegov predsjednički kandidat sugeriraju da bi mogao biti mafijaš? 

Nije osuđen

Nikica Jelavić, za razliku od Hrvoja Petrača i njegovih sinova s kojima je Vili Beroš ušao u kombinaciju, nije pravomoćno osuđen ni za kakav kriminal, premda je bio predmetom optužnica i optužbi. On slobodno hoda Zagrebom i očito služi kao oblik pritiska, ali i kompromitacije. A možda i za nešto više.

I sad, teret Beroša i Petrača na brzinu je skinut s Primorčeve grbače, ali je zato teret Nikice Jelavića natovaren na leđa Ivani Kekin.
Ili su ga sami natovarili.

No ako je Nikica Jelavić teret, onda se premijer, njegova stranka, njegov predsjednički kandidat, pa i drugi političari, ne bi smjeli nad time naslađivati, zbog toga likovati ili se možda čak i njime služiti i eliminaciji protivnika, već bi se tog "tereta" hrvatsko društvo trebalo riješiti.

Što je problem?

Zar je Jelavić mafijaš? Što onda radi na slobodi? 

Ako je na slobodi, zašto ljudi s njim ne mogu otići na kavu?

Ako je opasan, zašto maltretira ljude? Ako nije opasan, zašto je sve ovo problem?

Takvo pitanje ne postavlja se u svrhu obrane Mile Kekina (kojeg HDZ-ov Trpimir Goluža šovinistički naziva "Milutinom") i njegove supruge, predsjedničke kandidatkinje, već isključivo u svrhu zaštite svih građana i čitavog društva od osoba koje navodno, barem prema tumačenjim predstavnika vlasti i vladajuće stranke, predstavljaju prijetnju ili sramotu običnim građanima, pa i političarima.

Eliminacija

Ako se ovdje radilo o klopci, o političkoj eliminaciji, kompromitaciji ili uništavanju vjerodostojnosti Ivane Kekin, inače najglasnije kritičarke Primorčevih veza s državnim proračunom, postavlja se pitanje kako država, pravosuđe, policija, dozvoljavaju da se to događa.

Ili ako se iza te kave krije nešto drugo, neki tajni dogovori, kako su i oni mogući i kako može u njima sudjelovati netko poput Nikice Jelavića? Ili nedavno i Hrvoja Petrača?

O kakvoj državi ovdje govorimo?

 Milanu Bandiću 2009. godine nisu smetale afere, skandali i kontakti s mafijom za ulazak u drugi krug predsjedničkih izbora, dok se Josipović sve do pobjede vukao s tom jednom aferom.

Mnogi se nadaju da će Nikica Jelavić pokopati kampanju Ivane Kekin. Samo, postavlja se pitanje što će onda Nikica Jelavić, "ali ne nogometaš", dalje napraviti? Koga će još zvati na kavu?