Žestoka rasprava razvila se o tome tko je u pravu u osječkom slučaju. Nacija se odijelila na one koji opravdavaju postupak policajca i na one koji su protiv njega
Žestoka rasprava razvila se o tome tko je u pravu u osječkom slučaju policajca protiv gospođe. Nacija se, kao i uvijek, post festum podijelila na one koji opravdavaju postupak policajca i na one koji su protiv njega.
Ali pjena na ustima zamagli detalj. Da je više kulture, slučaja ne bi ni bilo niti bismo o njemu raspravljali. Ona bi žena u tom svijetu stala, ne bi se opirala i vrijeđala policajca. Policajac bi u tom svijetu napredne društvene kulture znao da ne može zavrtati ruku i ponašati se prema starijoj gospođi kao prema nasilniku. Slučaja ne bi ni bilo, kao niti žustrih rasprava.
Kad bi ovaj slučaj bio jedini, mogli bismo ga smatrati iznimkom. No svaki dan svjedočimo na svim razinama istom obrascu. Vozači auta ne podnose bicikliste, biciklisti vozače auta. I to da nitko ni ne pokuša shvatiti ponašanje onog drugog. Zakoči na tren...
Nedostatak političke kulture i odgovornosti doveo je do toga da su ostavke zbog sukoba interesa, lažnih obećanja, istrage, nesposobnosti... vrlo rijetke. U javnom diskursu rasprava se svodi na to tko je gori i nesposobniji, a uzroci problema ostaju. A onda se političari čude što građani smatraju da su svi jednaki, pa su birači apatični ili traže treće puteve, dok ih prema istom obrascu ne razočaraju. Da je više demokratske kulture, zakoni se ne bi donosili kao na traci, a zatim odmah mijenjali.
Pala bi mogućnost da dobar odvjetnik oslobodi one bogate koji ga mogu platiti zbog proceduralnih pogrešaka. Da su postavljeni viši standardi izbora sudaca bez upliva politike, smanjio bi se i broj zapjenjenih rasprava o tome postoji li u Hrvatskoj pravda ili je ona uvijek podložna interesima. I tako bismo mogli nabrajati unedogled. Žestoke rasprave za ili protiv post festum najčešće završe na nekulturnom vrijeđanju i zabijanju u svoje rovove. A takvim ponašanjem je teško postaviti nove, kulturnije, društvene standarde.
